Jeste li alergični na život

0

Istraženo je i dokumentirano peanut-allergy-cure-treatment  kako klinci kojima su roditelji u ranom djetinjstvu davali kikiriki nisu kasnije razvijali alergiju na kikiriki koja može biti i smrtonosna. Ne znam jesam li to samo ja, ali ovo mi ima smisla.

 

Kako ćemo se naviknuti na nešto ako to nismo probali ili radili? Moramo nešto ponoviti više puta kako bismo mogli prihvatiti tu novinu. Sjećam se i vlastitih iskustava. Odrastao sam u Slavoniji, na slavonskoj prehrani. Masline nekako nisu bile u fokusu mami i baki koje su kuhale, tako da se nisam niti susretao s njima. Jednom prilikom na nekom slavlju ispred mene je bio pladanj s predjelom i na vrhu maslina… rekoh idem ju probati i stavio sam ju u usta. Mislim da nikada nisam probao nešto groznije u životu… bar do tada. Ne znam kako sam uspio ostati pristojan. Bar se nadam da sam uspio. No i nakon što sam izbacio maslinu iz usta, ostao je grozan okus koji nije ništa moglo isprati. Da napomenem,s maslinom je bilo sve u redu. Neko vrijeme mi nije palo na pamet probati maslinu, no nakon možda godinu ili dvije opet se dogodila slična prilika. I opet sam odlučio probati maslinu. I da, opet je bila grozna. No značajno manje grozna. Toliko da sam ju zapravo pojeo. Nakon nekoliko mjeseci sam ju opet probao. Sada je već bila podnošljiva. Neukusna ali podnošljiva. Pojeo sam ih nekoliko. Da skratim, već dugo vremena volim masline i maslinovo ulje i istinski uživam u tom okusu. No, morao sam se na njega naviknuti. Kao i na sve ostalo. Da, mogao sam reći kako sam alergičan na masline nakon što sam ih prvi put probao i nikada ih više ne probati. A mogao sam svladati ovaj izazov kako sam učinio.

Mogu sličnu priču ispričati i o pušenju. Pušio sam u mladosti. I moje navikavanje na namjerno uvlačenje dima u pluća je također bilo jedno grozno iskustvo. No, nadvladao sam ga i postao strastveni pušač. S dugim odmakom stvarno mi nije jasno zašto sam si to radio… No, kako rekoh i na to sam se morao navikavati.

Moramo se na sve naviknuti. Na jutarnje buđenje, na povrće, na sve što radimo u životu. Uzmimo za primjer prelazak ceste. Ako to činite prvi put u životu, to može biti užasavajuće iskustvo koje može završiti tragično jer ne znamo pravila i ne znamo ih primijeniti. Samo, nitko neće reći nastradao je jer je alergičan na prelazak ceste. Što ako krenemo tako promatrati život? Ako pogledate u sve što imate, a ne želite ili nemate, a želite.  Što ako se samo niste naviknuli na to? Što ako samo to niste pokušali svladati, naučiti pravila i implementirati ih. Pokušavati i raditi na tome dok nešto što ne znate ne svladate i postanete vješti u tome. Što ako tada prestajete biti „alergični“ na to?

Kad bi postojao način da prestanete biti alergični na dijelove života kojima niste zadovoljni, s čim biste krenuli? Napravite popis. (ako niste alergični na popise), ako jeste onda se prvo naviknite na popise pa ga onda složite. Neka to bude super početak. Kada imate popis, shvatit ćete kako ima stvari koje možete i stvari koje ne možete sami. Krenite naravno s onima koje možete, iako će se to sve ispreplitati, jer svakodnevno se bavimo mnogim različitim aktivnostima. A što kada dođete do nečega što ne možete sami? Obraćanje prijateljima i rodbini obično neće donijeti rezultate. Jedan od najvećih razloga za to je što oni ne žele da se mijenjate. Dobro je pronaći stručnjaka. Nekoga tko je to već radio sam u svom životu. Nekoga tko je ovladao znanjima da drugima pomogne mijenjati život. Nekoga tko zna što radi i ima rezultate. Kako ga naći? Tu je svemoćni google. Istražite, pronađite, pregledajte iskustva onih koji su prošli procese, razgovarajte s nekim. Ili se jednostavno javite meni na mail skender.miro@gmail.com

Foto: Unsplash

Autor: Miroslav Skender
Trener osobnog razvoja

 

Share.

Comments are closed.