Je li moje dijete živahno ili hiperaktivno?

0

U današnje se vrijeme pojam „hiperaktivno dijete“ uvriježilo u svakodnevnom govoru pa se njime opisuje gotovo svako dijete koje je nemirno, živahno, znatiželjno, brbljavo ili puno energije. Međutim, hiperaktivni poremećaj ili poremećaj pažnje koji proizlazi iz popularne skraćenice ADHD (koji dolazi iz engleskog naziva Attention deficit hyperactivity disorder), odnosi se na čitav niz ponašanja koja najčešće obuhvaćaju smetnje pažnje praćene nemirom i impulzivnošću. To znači da ADHD nije samo faza koju će dijete prerasti niti je znak djetetove „zločestoće“, već je stvarni, biološki uvjetovan poremećaj koji traje cijeli život!

Važno je odmah na početku napomenuti da postoji bitna razlika između hiperaktivnog djeteta i onoga koje testira roditelja svojim neprihvatljivim ponašanjem. U tom slučaju možemo reći da se radi o temperamentnoj živahnoj djeci, koja zbog nedostatka dosljednosti u odgoju, reagiraju kroz neposlušnost ili agresivnost. Dobra stvar je što se ti oblici neprihvatljivog ponašanja mogu ispraviti postavljanjem jasnih pravila i granica u odgoju.

S druge strane pak, dijete s ADHD-om ima poteškoće na tri različita područja, na području (hiper)aktivnosti, pažnje i kontroliranju impulsa.

Kad dijete ima problem na području hiperaktivnosti ono:

  • često trese rukama i nogama, vrpolji se, previja, meškolji
  • često ustaje u situacijama kada se očekuje da sjedi na mjestu
  • pretjerano trči, skače ili se penje u situacijama u kojima to nije prikladno
  • teško mu je da se tiho i mirno igra
  • ponaša se “kao da ga pokreće motor” stalno je „u pogonu“
  • često pretjerano puno glasno priča, viče, pjeva…
  • okreće se i vrpolji na stolici
  • lako se uzbudi
  • naglo poseže za predmetima
  • ima teškoća ako se treba mirno igrati ili baviti nečim
  • nemirno je i neumorno

 

Nepažnju kod djeteta uočavamo kroz sljedeća ponašanja:

  • teško se koncentrira
  • ima teškoća sa završavanjem neke aktivnosti
  • neorganizirano je
  • odsutno je mislima
  • nepažljivo je
  • radi pogreške zbog nemara ili ne posvećuje pažnju detaljima
  • teško održava pažnju u zadacima ili igri
  • čini se da ne sluša čak i kada mu se direktno obraćamo
  • često gubi stvari potrebne za ispunjavanje zadaća ili aktivnosti
  • lako ga ometaju vanjski podražaji – koji drugu djecu ne smetaju
  • sporije je od druge djece u učenju novog gradiva i izvršavanju zadataka
  • ima poteškoća u praćenju uputa

 

Impulzivno dijete:

  • “istrčava” sa odgovorima prije nego što je završeno pitanje
  • ima poteškoća s čekanjem reda
  • često prekida i ometa druge
  • burno emotivno reagira, ne predviđajući dobro posljedice
  • djeluje prije nego što promisli
  • prebacuje se s jedne aktivnosti na drugu
  • ne može čekati da netko završi rečenicu ili radnju
  • prekida razgovor
  • nameće se drugima
  • ne može pratiti pravila igre i ne čeka upute

 

Simptomi ADHD-a uočljivi su već od samog rođenja, međutim njegova dijagnosika nije moguća u predškolskoj dobi, već se postavlja kod djece između 6 i 12 godina starosti. Dijagnosticiranje poremećaja kod djece ove dobne skupine lakše je jer simptomi postaju vidljiviji u školskom okruženju. Dijagnostika se postavlja timski, od doktora do raznih stručnjaka (pedijatar, psihijatar, neuropedijatar, psiholog, logoped, defektolog, učitelj). U određenim situacijama prilikom dijagnostike ADHD-a propisuju se i određeni lijekovi kako bi se ublažili simptomi hiperaktivnosti.

Dijete s ADHD-om često imaj poteškoća u stvaranju prijateljstva, ali i s članovima obitelji iz razloga što njegova ponašanja nisu shvaćena, zbog čega se dijete može osjećati frustrirano, usamljeno, ljuto, tužno i imati nisko samopouzdanje ili pak s druge strane neprihvatljivo se ponašati radi nagomilanih frustracija.

Do danas uzrok poremećaja pažnje i hiperaktivnosti još uvijek nije u potpunosti poznat. Mnogi roditelji se često pitaju gdje su oni to pogriješili u odgoju, međutim činjenica je da oni nisu uzrok takvog djetetovog ponašanja. Biti roditelj takvog djeteta može biti jako zahtjevan posao. Najvažnije je da hiperaktivnost ne utječe na kvalitetan odnos s djetetom. Razvijajte mu samopoštovanje, uključite u svakodnevne obiteljske poslove, pružite rutinu i jasno komunicirajte s djetetom, a povrh svega volite ga iskreno i bezuvjetno kako bi se moglo već sutra razviti u samostalnu, uspješnu i kvalitetnu osobu.

Literatura:
Kocjan-Hercigonja D., Buljan-Flander G., Vučković D. (2004.): Hiperaktivno dijete, uznemireni roditelji i odgajatelji, Naklada Slap

Autorica: Andrijana Lončar Surić, prof. pedagogije

Foto: Pixabay

 

Share.

Leave A Reply

7 − 2 =