Je li dobro pomagati

0

Blagoslovljen sam s puno predivnih ljudi u svom životu. No, pomažem sve manje.

 

Netko će vjerojatno pomisliti „kako može biti takav, tu nam soli pamet o pozitivnim stvarima, a ne pomaže svojim bližnjima“.

Objasnit ću, možda promijenite mišljenje.

U osnovi postoje dvije vrste pomaganja. Ono koje ojačava i ono koje slabi. Ako nekome pomažemo i time ga slabimo, učinili smo sebi i toj osobi medvjeđu uslugu.

Jednom davno me prijatelj pitao da mu posudim novce. To je bila velika prekretnica za mene. Rekao sam „ne“.

Imao sam novac, no ipak je moj odgovor bio negativan.

Moj prijatelj je prije toga posudio novac „digao kredit“ preko onih oglasa s bandera. Kamata je naravno bila nerazumno velika, a to je shvatio na teži način. Kada su rate počele sjedati na račun i kada ih je morao plaćati.

Tražio je od mene novac da mu olakšam taj problem.

Da, bio mi je drag (iz meni nepoznatog razloga nakon moje odbijenice prestao je razgovarati sa mnom). No, učinio je nerazumnu stvar kako bi došao do novca. A sada on želi moj novac posuditi kako bi se iz toga izvukao. Bio bih neodgovoran prema sebi samome da svoj novac dam osobi koja tako raspolaže novcem.

Dodatno, oslabio bih poruku koju mu to iskustvo nosi. A poruka glasi „Glupane, nemoj posuđivati novac koji ne možeš vratiti, posebno ako su kamate previsoke“. Ako ja učinim štetu sebi kako bih pomogao njemu da izbjegne pouku, što to govori o meni?

No, idemo dalje.

Ljudi će nas tražiti nešto jednostavno zato što ne razumiju da to od nas iziskuje energiju u bilo kojem obliku. Misle jednostavno da je nama lakše nešto učiniti. Često će čak i biti u pravu. Nama je to lakše nego njima. No, ako je to nešto za što postoji alternativa koju oni mogu učiniti, prvo ću im dati do znanja za tu opciju. Dogodit će se jedna od dvije stvari. Ili će reći „da probat ću to“ ili će reći „ vidi, ne da mi se to raditi za sebe, ajd’ molim te ti mi to napravi“ (Možda ne doslovno).

Na vama je koliko sebe cijenite hoćete li to učiniti ili ne.

Ja znam koji je moj odgovor.

 

Kada ću pomoći

U svakoj nepogodi ili nesreći.

Svaki put kada netko želi pomoć oko razumijevanja onoga što ga muči ili mu radi problem.

Kada netko ne može učiniti nešto što traži od mene, a treba mu kako bi svoju poziciju unaprijedio, ne kako bi ju ostavio na istom nivou.

Uglavnom, svaki put kada prepoznam da će vrijednost moje akcije premašiti količinu moje uložene energije.

 

Kako mi to pomaže u roditeljstvu

Trudim se Kristi pomagati što manje. Svako moje pomaganje da postigne nešto može biti usporavanje njenog razvoja.

Moje je da ju držim u sigurnoj zoni, a na njoj je da istražuje, griješi, pada, diže se i uspijeva.

Da, držim ju za ruku kada silazi niz stepenice.

Da, držim ju za ruku dok prelazimo cestu.

Da, nosim ju kada je dovoljno umorna da joj je teško hodati samoj.

No, ona jede sama već dugo. Penje se sama uz stepenice (ja sam iza nje za svaki slučaj).

Moje dijete napreduje na svim nivoima zato što nitko ne radi umjesto nje stvari koje bi ona trebala raditi za sebe.

 

Najvažnije kod pomaganja je raditi to bez očekivanja

Jeste li primijetili da nigdje u tekstu nisam spomenuo očekivanje nečega zauzvrat? To je jednostavno zbog toga što očekujući nešto zauzvrat mi ne pomažemo, nego prodajemo. Odnosno pokušavamo prodati. No, na jako, jako pogrešan način.

Prvenstveno, očekivati nakon pomoći je gotovo siguran način do razočaranja.

Drugo, ako netko dođe k vama po pomoć, dajte ili ne dajte tu pomoć, no nemojte tu osobu još opteretiti svojim očekivanjima.

Da zaključim,

dobar je osjećaj pomoći nekome, no prije toga budimo sigurni da toj osobi ne činimo medvjeđu uslugu time što radimo.

Kada i u kojim okolnostima vi pomažete?

Jeste li se ikada neugodno iznenadili rezultatom i reakcijom nakon što ste nekome pomogli?

 

Autor: Miroslav Skender
Trener osobnog razvoja

 

Share.

Comments are closed.