Nije u redu da se bilo koga prati. Niti je u redu da se ulazi u njegovu privatnost. Ali, ja to moram. To je neopisivo zabavno.
Niti jedna serija nije tom praćenju dorasla. Nemam vremena čekati neki određeni sat i pogledati seriju na televiziji. Uvijek nešto. Nešto za nekoga, a nikada nešto zabavno za mene. Zato, kad god sam doma, volim gledati kroz prozor. Nigdje zelenoga, niti trave, cvijeta. Samo tuđe dvorište, radoznalost kao u djece. No, što se može? Eno susjede, vraća se doma…
Ono malo što znam za danas, izašla iz kuće u sedam sati. Dobro, možda je bilo malo kasnije. Dvoje djece je ušlo u auto, a treće nikako da uđe.
– Neću ići u vrtić! Mama! Boli me trbuh! Ne!
– Ne možeš ostati sama doma Marija!
– Ne! Ne želim u auto! Meni se spava!
To je bilo rano. I nije mi jasno gdje se susjeda zadržala?! Kada ona misli skuhati ručak? A o pranju, peglanju i čišćenju da ne govorim. I evo ga, vraća se ona! Jedan je sat! Zašto tako žuri? Joj, ne vidim dobro bez naočala. Moram brzo s njima natrag. Što ako nešto propustim?
Aha! Vadi neke vrećice iz auta. Ulazi u kuću i odmah se vraća. Ali, zašto tako žuri? Netko dolazi. Tamni auto. Ne vidim registraciju. Bože moj, baš su morali kraj puta posaditi to veliko drvo! Na stolac moram hitno. I bilo bi dobro to poslikati za dokaz. Dobro. Da vidimo. Slika je mutna, a vrijeme curi. Brzo moram otvoriti prozor, da bolje vidim. Čini mi se da ovo nije bio susjed, nego netko drugi…
I tako svaki dan. Priča se ponavlja. Ne da se ponavlja, nego postaje još uzbudljivija. Jednu noć, bilo je oko dva sata. Staje taj isti auto ispred kuće. Otvaraju se vrata, ulazi u dvorište. Kako ih nije sramota. Sigurno susjed nije kod kuće! E, sada je dosta! 0n je tako dobar čovjek. Nije ga zaslužila. Ako on šuti, ja neću!
– Susjeda! – kucam na vrata bez srama, čvrsto uvjerena da ću otkriti veliku tajnu.
– Susjeda! Što se dogodilo? – upita me susjed u čudu.
– Meni?! Ništa. Samo sam htjela… Htjela je susjeda provjeriti tko vozi ovaj novi auto. Danima već stoji kraj prozora i prati nas.
– Ma, ne, niti govora. Ne mogu spavati, to je jedini razlog zašto sam sada navratila. I moram reći da sam se zabrinula za vas. Znate da sam uvijek tu kada me trebate.
I eto ti serije neviđene. Srama u potocima. Ne mogu od njega zatvoriti vrata. Nego se snebivam po tuđem dvorištu u kasni sat, mjesto da mirno spavam. To je bila greška. U kasni sat! Bolje je po danu pratiti maštu, pa što bude, neka bude. Oprosti mi susjeda, ovo je jače od mene…