Vjerojatno zato što, u suprotnom, život internetskih trolova ne bi imao smisla, zar ne? Šalu na stranu, na engleskom postoji pojam “hate follow” koji bi u slobodnom prijevodu značio da nekoga pratimo iz “čiste mržnje”. Zašto je tako teško kliknuti “unfollow” na profilu osoba čiji nam se životni stil, način govora ili bilo što drugo ne sviđa?
Loše namjere
Trend “hate follow” vidimo, ne samo na profilima poznatih ličnosti i političara, već i u svakodnevnom životu. To su svi oni koje uživo ne biste pozdravili, ali i dalje čvrsto stoje na listi vaših Facebook prijatelja. Ili ljudi koje obožavate tračati na kavi s prijateljicom, a čiji Instagram profil pratite samo kako biste imali inspiracije za svaku novu kavu. Čini se da društvene mreže služe kako bismo prijatelje držali blizu, a neprijatelje – još bliže.
Moram priznati da sam i sama, na neki način, dio ovog čudnog trenda. Neke strane i domaće influencere sam prije rado pratila, ali me njihov sadržaj počeo smetati. Ipak, umjesto da ih prestanem pratiti, nekako je i dalje ostala navika da ponekad zavirim na njihov feed. I dok je moj razlog povezan uz čistu ljudsku znatiželju, čini se da su navike nekih pojedinaca puno više “zlokobne”.
Povezano: Svijet influencera i njihovih followera
“Samo iznosim svoje mišljenje”
Postoje broje grupe i forumi koji služe isključivo za “razmjenu mišljenja” (da se pristojno izrazimo). Tamo su glavna tema postovi koje objavljuju, najčešće, domaći influenceri. Mjesto je to gdje svi koji “hate followaju” nekoga mogu objaviti screenshot njihovih objava, komentirati koliko je neki sadržaj cringe ili koliko netko povlašteni ili fejk život ima.
Čini se da je uzrečica “ako nemaš ništa pametno ili lijepo za reći, šuti” umrla s nekim prošlim generacijama. Jer današnji mladi radit će svašta, ali šutjeti neće. Za njih šutnja nije “zlato”, a trolanje je bijeg od stvarnosti i potvrda da vrijede. Jer oni ne smatraju da trolaju, već da naprosto “iznose svoje mišljenje i da na to imaju pravo”.
Živimo u vremenima kada malo toga ostaje tajno i u suštini vas nekoliko klikova dijeli od toga da saznate puno toga o nekome tko vas zanima (ili ne zanima). Mnogi moji poznanici priznaju kako si ne mogu pomoći u online stalkanju ljudi koji ih uopće ne zanimaju ili ih ne bi trebali zanimati (poput bivših partnera). Ti isti poznanici priznaju kako se uopće ne osjećaju bolje nakon opsesivnog surfanja po profilima, iako su mislili da budu. Ako je uspoređivanje kradljivac radosti, onda su društvene mreže lopov stoljeća.
Zašto smo takvi
Ljudska priroda je zanimljiva za proučavanje, posebice kada se pojavi ovako neki fenomen. Puno je istraživanja povezano s korištenjem društvenih mreža, uspoređivanjem, online odnosima. Rezultati su iznenađujući, takvi da bismo se mogli nasmijati i zaplakati u isto vrijeme. Naime, istraživanja su pokazala da se i u pozitivnoj i negativnoj interakciji s drugom osobom aktiviraju isti hormoni. U prijevodu: volite li nekoga ili mrzite, vaše tijelo i mozak isto reagiraju.
Psihoterapeutkinja Sally Baker za Independet.co objasnila je to ovako:
“Kada je vaša pažnja intenzivno usmjerena na neku osobu, vaše tijelo ispušta oksitocin, serotonin i dopamin. Što se mozga tiče, emocije ljubavi i mržnje usko su povezane”.
Što onda reći na sve ovo? “Sorry, ne mogu si pomoći što sam takav trol, ne razlikujem ljubav od mržnje?” Hm, kemijski gledano možda i da. No, tu onda nastupa emotivna inteligencija, odgoj, samopouzdanje, ljubaznost… sve ono što je jače od kemijskih reakcija našeg tijela i na što možemo utjecati. Stoga, iako donekle znamo pozadinu ovakvog ponašanja, ona nije dovoljna kako bi opravdala naše online (ne)ponašanje. Upravo kada znamo zašto radimo to što radimo, preostaje nam preispitati svoje motive i ophođenje prema drugima. Tada postaje naša odgovornost ono što radimo, ali i koliko prostora i pažnje daje onima koji to ne zaslužuju. Ako je naš mozak zbunjen oko odnosa ljubavi i mržnje, idemo mu pokazati da je ljubav ipak jača. Umjesto “hate follow”, počnite pametnije koristiti svoje vrijeme.
Povezano: Kako vratiti fokus s društvenih mreža na stvarni život