Sezona godišnjih odmora je u tijeku i svi priželjkujemo dobro se opustiti. Mnogi će se pitati je li to uopće moguće kada je riječ o obiteljskim putovanjima s malom djecom koja se često pretvaraju u igru izdržljivosti, a kao i samo roditeljstvo, zahtijeva puno strpljenja i ljubavi. Ono što je sigurno, uvijek postoje načini da godišnji odmor s djecom bude prekrasno iskustvo.
Kako bi godišnji odmor s djecom protekao glatko, važno je kvalitetno se pripremiti pa i pročitati poneki koristan, stručni savjet za roditelje. Neizbježno je da ćete se svaki put kad putujete s djecom naći pred novim izazovima, ali ako ste spremni, lakše ćete se s njima nositi.
Ljeto. Plaža. Odmor. Sunce. More. Neodoljiv miris borova. Zvuk zrikavaca. Sve nas to asocira na opuštanje, odmor, bezbrižnost. Sve dok nas dječji plač, vrisak ili zazivanje „mama, tata“ ne vrati u realnost. Ali i ta realnost je prihvatljiva, barem meni koji imam petero. Mene ili suprugu svako toliko netko doziva, traži, očekuje…
Posebno je zanimljivo usporediti ponašanje djece na plaži u prisutnosti roditelja i bez prisutnosti roditelja. Sličnu stvar vidim i u vrtiću, no tamo interakcija roditelj – dijete kratko traje i na pojavu bilo kakvih trzavica u tom odnosu, roditelji navode da je to bilo iznimno, da je doma sve u redu, pod kontrolom. Na plaži su uvjeti kao u eksperimentu – vi ste samo promatrač kojeg roditelji „ne primjećuju“ dok „odgajaju“ djecu i cijeli proces se spontano odvija, baš kao što bi to svaki istraživač priželjkivao.
Povezano: Možemo li voljeti svu djecu jednako?
Odmor nakon odmora
Jedna stvar je biti s djecom nakon vrtića do spavanja, a druga je stvar provesti s djecom tjedan, dva ili tri u komadu u svakodnevnom druženju nakon kojih nam tek treba godišnji odmor da dođemo malo do sebe. Ili zahvaljujemo Bogu što smo se morali vratiti na posao jer ćemo se tek tamo odmoriti.
U tim situacijama se točno vidi kako su stvari u nekoj obitelji posložene. Tko više vremena provodi s djecom od roditelja, za koga su djeca više vezana, koga više slušaju, s kojim od roditelja se više svađaju… točno se može vidjeti tko s djecom ima pravi roditeljski odnos, a tko odgoj samo odrađuje.
Sto baba, kilavo dijete
Situacija se ponešto komplicira ako s vama ljetuje punica, svekrva ili netko treći od divne nam uže i šire rodbine. Tada se primjenjuje svima poznato načelo „sto baba, kilavo dijete“ jer svatko od nas odraslih ima određenu viziju najprimjerenijeg odgoja za dijete. To prilično utječe i na dinamiku bračnog odnosa između supružnika koji onda moraju balansirati između njihovog odnosa, odnosa s jednim od svojih roditelja, te na kraju i odnosa prema djeci.
Djeca, pogotovo starija, razumiju ove odnose i pokušavaju kao mali političari sebi osigurati najbolje uvjete, balansirajući od roditelja prema djedovima i bakama i natrag, imajući u vidu da njima bude dobro. Djeca su vrlo često kao gremlini, sitna bića iz horor filma s početka 80-ih.
Ako ih odgajate, usmjeravate i nadzirete onda će biti kao oni dragi, umiljati gremlini kojima su se svi divili. Ako pak više pažnje usmjeravate na druge stvari, koje vam uzimaju vrijeme namijenjeno djeci, ona bi se mogla pretvoriti u one gremline koji su jeli „iza ponoći“, odnosno nisu se držali pravila, nisu imali granice, nisu bili poslušni.
Takve se situacije događaju i na plaži. To je situacija u kojoj kao da vam je netko otvorio vrata svojeg doma gdje ste vi samo promatrač.
Drugi dio je situacija kada roditelji nisu prisutni jer rade, a djeca ljetuju s nekim od uže/šire rodbine. Nemojte se čuditi što će vam netko reći kako su djeca drugima poslušnija i zadaju im manje glavobolja nego vama roditeljima. To donekle trebate i očekivati. Jer ste vi kao roditelji zaduženi za odgoj svoje djece koji uključuje postavljanje granica, odgovaranje po stoti puta na pitanje „zašto“, svakodnevno balansiranje između „dobrog i lošeg policajca“ jer odgoj kao takav to zahtijeva.
Kako djecu odgojimo takva će biti!
Nikad nije kasno krenuti s odgojem jer odgoj je dugoročna stvar. Naravno da je teže promijeniti odgojnu filozofiju što su djeca starija, no nije nemoguće.
Vrlo je važno sa supružnikom usuglasiti odgojne metode jer djeca vrlo dobro uočavaju „rupe u zakonu“ koje onda iskorištavaju. Djeca su zapravo naši dugoročni projekti. Na vama je da svoje „male“ projekte dovedete do završne faze nakon koje ih „puštamo u samostalni pogon“ i uživamo plodove našeg odgoja.
Kako bi godišnji odmor s djecom bolje prošao, planirajte im neke aktivnosti svaki dan. Kratki izlet poput posjeta parku djeci može pružiti aktivnost kojom se žele baviti. Nađite vremena i za sebe. Napokon, to je i vaš odmor. Roditelji se mogu izmjenjivati u čuvanju djece. Dok ih jedan ima „na oku“, drugi se može odmarati.
Bez obzira koliko naporni bili, obiteljski odmori su odmori koji se pamte. Sa svakog putovanja i djeca i roditelji ponesu uspomene koje traju cijeli život.