Vrijeme je godišnjih odmora. Kada pogledam unazad, čini mi se da od prošlogodišnjeg odmora nisam dimila, nego sam izgarala na svim područjima života.

Hvala Bogu na snazi koju mi je pružio i ljudima koje mi je poslao. Sve se dešavalo s razlogom.

Ta naša izgaranja kroz godinu često su nas emocionalno iscrpljivala, lomila i učinila nekim novim osobama. Neovisno jeste li se dimili ili izgarali, svi smo se emocionalno trošili, svjesno ili nesvjesno ignorirajući neke od svima vidljivih simptoma.

Zbog navedenog dolazili smo u stanje pesimizma ne pronalazeći rješenja za dnevne izazove koji su u tom trenutku u našim očima bili ogromni problemi. U takvim situacijama često bi zazirali od svih potencijalnih oblika komunikacije, priželjkujući samo da nas svi puste na trenutak u miru.

Koliko ste se samo puta s mukom dizali kako bi započeli dnevnu rutinu… I onda bi se kao rezultat kroničnog „dimljenja“ u nekom trenutku pojavilo kronično izgaranje koje je ono što zovemo potpuna iscrpljenost.

Mogu priznati da se nalazim u takvom stanju trenutačno. Potpuno sam mentalno iscrpljena od svega i svačega. Posljedice su brojne. Lista simptoma može biti raznolika, od kroničnog umora do problema sa spavanjem. Oni naši dnevni fitilji tolerancije na dnevnoj bazi postaju jako niski.

Što učiniti?

Ako primijetite ove znakove emocionalnog izgaranja, morate priznati sami sebi da ste potrošili sve gorivo kojim ste dimili i izgarali. Vrijeme za odlazak na godišnji odmor je Vaše pravo i obaveza.

Zbog navedenog, i ja se povlačim na mjesec dana jer to zaslužujem i dugujem samoj sebi.
Odmorite se najbolje što možete.

Do novih kolumni, sve vas grlim.
Dubravka