Darovita djeca

0

Posebne karakteristike darovitih vidljive su već od rane dobi: potrebno im je manje sna, imaju puno energije, vrlo su radoznala, stalno nešto ispituju…

Ivan ima 4 g. Jako ga zanima sunčev sustav i planeti. Svakodnevno traži roditelje da mu čitaju zahtjevne članke iz enciklopedija. Informacije upija kao spužvica i bez problema pruža informacije o veličini i udaljenosti planeta Sunčevog sustava. Voli proučavati i zemljopisne karte. Odlično se snalazi u prostoru i može nacrtati precizno kartu svoje okoline. Slaže složene lego konstrukcije po nacrtu, ali i „iz glave“. Teško ga se može nagovoriti da napravi nešto što ne želi. Vrlo je osjetljiv, lako plane i osobito se naljuti ako nešto ne može napraviti kako je zamislio.“

Kao darovite, odgajatelji i učitelji izdvajaju onu djecu koja mnoge stvari rade ranije, brže, uspješnije i drugačije od druge djece, te onu koja imaju u tome visoka postignuća. Darovitost se definira kao sklop visoko natprosječnih intelektualnih sposobnosti, karakteristika osobnosti, visokog stupnja kreativnosti i motivacije koji darovitima omogućava  dosljedno postizanje izrazito iznadprosječnih postignuća u jednom ili više područja.

Nadarena djeca mogu svoje potencijale iskazati kao: opće intelektalne sposobnosti, specifične akademske sposobnosti, kreativno ili produktivno mišljenje, umjetničke sposobnosti, psihomotorne sposobnosti i sposobnost vođenja.

Posebne karakteristike darovitih vidljive su već od rane dobi: potrebno im je manje sna, imaju puno energije, vrlo su radoznala, stalno nešto ispituju, zanima ih kako stvari funkcioniraju, često rano nauče čitati i računati, vrlo su maštovita, zapažaju detalje, ispravljaju odrasle u njihovim nedosljednostima, mogu biti vrlo ustrajna i pokazuju veliki žar za svladavanjem onog što ih zanima. Vole proučavati određene teme (svemir, strojevi, dinosauri, mitologija…) i u tom području postaju „mali eksperti“. No, često su perfekcionisti, teško podnose poraz, mogu biti vrlo osjetljivi, osjećajni, tvrdoglavi i vole raditi stvari drugačije, po svom. U društvu vršnjaka se teško snalaze jer imaju sasvim drugačije interese, teže se dogovaraju, žele biti vođe ili su izrazito povučeni i orjentirani na sebe i teme koje ih zaokupljaju. Roditelji zapažaju da su teže odgojivi jer dovode u pitanje autoritet odraslih, mogu biti naporni jer stalno nešto zapitkuju i traže društvo starijih od sebe, ne vole raditi rutinske stvari (pospremati, čistiti, oblačiti se…). No, zanos, iskričavost i pozitivna energija koju šire oko sebe kad im se ponude zanimljive i izazovne aktivnosti je očaravajuća i zarazna.

Nažalost, iako bi daroviti pojedinci trebali biti resurs za tehnološki i gospodarski napredak te mogu značajno obogatiti društvo svojim znanstvenim, umjetničkim, kreativnim, sportskim postignućima i djelovanjem, često im ne posvećujemo potrebnu pozornost. Naime, darovita su djeca također djeca s posebnim potrebama i potrebno im je razumijevanje i podrška. Osobito ih je važno na vrijeme prepoznati i zadovoljiti njihove odgojno-obrazovne potrebe kako bi i oni postigli maksimum svojih mogućnosti.

U radu i životu s darovitom djecom važno je odgovarati na njihova pitanja, usmjeravati ih na razne izvore točnih informacija, slušati njihove ideje, omogućiti im da na siguran način eksperimentiraju i istražuju svijet oko sebe, u što većoj mjeri dozvoliti im da stvari rade na svoj način, omogućiti im da se bave onim što ih zanima. Kod postavljanja granica potrebno je unaprijed dogovoriti pravila i posljedice kršenja istih te biti u tome dosljedan i pravedan.

Autorica: Ksenija R. Benaković, prof. psihologije

Preneseno iz časopisa Dijete&Roditelj

dijete&roditelj_logo

 

Share.

Leave A Reply