Daješ „se“ ili daješ „sebe“? Koliko i do kada?

Pinterest LinkedIn Tumblr +
dajes se ili daje sebe

Foto: Francesca Zama, Pexels

Daješ „se“ ili daješ „sebe“? Koliko i do kada? Ima li tu neke fine granice ili je totalno izblijedila?

Može li gore?

Jeste li ikada osjetili da vam se nešto za nekoga baš i ne da učiniti jer ste već prezasićeni takvih njihovih potražnji ili vaših ponuda? Najčešće vas sve to jako iscrpi, ukrade pola dana, ako ne i više, i na kraju ostanete preplavljeni nezadovoljstvom.

 

Poznato, zar ne?

Znala sam tako razgovarati s jednom prijateljicom koja je to vjerno radila i redovito sam slušala sve njezine „Mogu ti odvesti“, „Sutra već imam zakazano, no mogu otkazati zbog toga i toga“, „Ja ću ti doći po to poslije posla“.

Sve ju je to silno trošilo i imala je potrebu jadati se, tako jasno. U krajnjoj liniji, pa to je i prirodno. Kada s nečim nismo dobro, imamo potrebu izbaciti to iz sebe i na taj način si olakšati život. Možda će nas netko razumjeti, možda će nas netko čuti kako nam je teško. No to sve nema smisla ako si prvenstveno sami ne želimo pomoći. Možda govorimo: “Ja sam jednostavno takva, a ljudi oko mene to znaju, pa me iskorištavaju.“ Ili još gore ako smo se baš tako naučili živjeti. A ako je postao to naš lifestyle, onda je najbolje krenuti s neke treće strane. Zato valja o tome pisati.

 

Treća strana

Najviše možemo susresti upravo ovakve slučajeve, a zovu se navike ponašanja. Zašto su baš one navike, zašto nisu neke druge? Upravo zato što za druge ne znamo, a te druge nepoznate ne mogu postati navike, nove, bolje.

No možemo učiniti sljedeće. Možemo i dalje činiti iste stvari, ali na drugačiji, zdraviji za nas način.

 

Percepcija

Za početak možemo promijeniti način kako gledamo na ono što radimo. Ako nam se naš posao koji radimo ne sviđa možemo promijeniti način gledanja na njega i to na onaj način kako bi nam se počeo sviđati i kako bi počeli u njemu uživati.

Iskreno, ono što volimo i u čemu uživamo za neke je dosadnjikavo i malo smo im čudni u njihovim očima. Sve je stvar iz kojeg ugla gledamo na istu stvar, posao, osobu, vremenske prilike ili nešto drugo.

 

Pomozi prvo sebi

Pobrini se prvo za sebe, a onda za druge, naravno ako želiš.
Kolegici sam savjetovala da nakon odabira da napravi neku uslugu mora biti prvo spremna napraviti je, jer je to njezin izbor, nitko je na to ne prisiljava.

To bi bio PRVI korak:

Ono što činite izabrali ste sami i to morate sami sebi potvrditi. Tako možete izabrati da ste loše volje i čangrizavi jednako kao i da ćete u sljedeća dva sata pobrati jabuke nekome u voćnjaku i biti na svježem zraku, što vam je potrebno. A vjerojatno ćete i ponijeti nešto jabuka kući.

A ovo postaje DRUGI korak:

Drugi korak za razliku od prvog da ste odlučili pokloniti nekome dva sata je da ćete izvući neku dobrobit za sebe, a to je boravak na svježem zraku, pojesti nešto jabuka, a onda i odnijeti nešto kući.
Kada ta dva koraka međusobno sjedinite i definirate ih, onda na posljetku cijele priče nećete se osjećati iskorišteno, kao da vam je propao dan ili da ste u to vrijeme mogli raditi nešto drugo.

 

Organizacija

Naravno da uz sve te akcije ide definiranje vremena. Koliko će ta aktivnost trajati? Dva sata ili četiri sata, a možda i cijeli dan? Ovo je jako bitno i za nas i za drugu osobu.

Najgore je krenuti grlom u jagode, a da pri tom niste definirali koliko ćete zato utrošiti vremena. Ne zaboravite da se vaš život sastoji od još mnogih drugih obaveza i poslova vezanih za druge ljude. Provjerite svoj tjedni plan i pogledajte gdje se nalaze neke rupe u koje možete uskočiti ili ih vješto možete osmisliti.

 

Plan

Kad već unaprijed imate plan dnevni ili tjedni, a trebali biste ga imati, lako ćete moći nekome odgovoriti s NE ili s DA.

Ako nemate definirano osobno kretanje kroz dane lako će vas tuđe molbe moći omesti i ostavit ćete dojam neorganizirane osobe koju svatko može vući za rukav kako se sjeti.

Osobno kad god se dogovaram s nekim bilo za kazalište, planinarenje, kave, sastanke i slično prvo otvaram svoj tjedni planer i vidim gdje imam mjesta. Tako kada i kažem da ne mogu, osobe me mogu razumjeti i nema mjesta ljutnji.

 

Cijeni sebe

Tako ćete više cijeniti sebe i to otvoreno pokazivati ljudima.

Kao što sam i rekla svojoj prijateljici: „Ako si nešto prihvatila nema onda tu mjesta za ljutnju. Pronađi ljepote u tome i razvijaj osobnu želju da nekome pomogneš. Tako će uloženo vrijeme biti dragocjeno, a ne bačeno kako si smatrala na početku. U protivnom radije nemoj prihvatiti nešto s čim se ne osjećaš dobro, bez obzira na posljedice.“

„Ako ste odlučili nekome nešto dati, dajte i učinite to sa smiješkom jer će razmjena tada biti kvalitetna i ljudska. U protivnom zadržite je za sebe jer ste baš tako odlučili i s tim se dobro osjećate. Ako je tako i to je OK, izbor je samo vaš.“

Kolumnu možeš poslušati i u audio obliku KLIKNI

Autorica: Aleksandra Ivanac

Share.

About Author

Aleksandra Ivanac

Stručnjakinja u komunikacijskim edukacijama Life coach/NLP master practitioner/educator/mag prim educa/Theta healing & Peat practitioner. Svrha, misija ili jednostavnije životni zadatak mi je educiranje i prenošenje znanja onima koji su zastali i razmišljaju kuda i kako dalje. Osjećam se izuzetno korisno kada mogu podijeliti svoje znanje i pomoći osobama na putu samorazvoja i uspjeha. Svoje slobodno vrijeme ne oplemenjujem samo edukacijama već hobijima u kojima uživam, a to su sviranje afričkih bubnjeva djembe i aktivno treniranje badmintona. “Prava sloboda počinje onda kada shvatimo koliko smo moćni, sve do tada samo je strah i sumnja u sebe.”

Comments are closed.