Kako se približavaju blagdani, atmosfera oko nas ispunjava se svjetlima, glazbom i idejom da je to vrijeme radosti, zajedništva i slavlja. Mnogi zaista dožive porast raspoloženja, no kod drugih se javlja suprotan doživljaj: nesigurnost, tuga, pojačana napetost ili osjećaj praznine. Ta pojava, često nazvana blagdanski blues, nije službena dijagnoza, ali je dovoljno česta da zahtijeva razumijevanje.

Očekivanja i stvarnost blagdanskog raspoloženja

Pozadina tog emocionalnog pada obično nije jednostavna. Blagdani ne dolaze sami nego često sa sobom nose uspomene, očekivanja, podsjetnike na ono što nam je nedostajalo ili što smo izgubili, kao i pritisak da se osjećamo bolje nego što se realno osjećamo. Zato mnogi u sebi nose emocionalni kontrast: dok vanjski svijet slavi, unutarnji svijet može biti tiši, teži ili napetiji.

Neraspoloženje, žalovanje i depresija: po čemu ih razlikovati?

Neraspoloženje je prirodan dio svakodnevnog života. Povremena tuga, iritacija ili umor ne znače da s nama nešto nije u redu. To je signal da se naše tijelo i psiha pokušavaju prilagoditi okolnostima.

Žalovanje nastaje kao reakcija na neki gubitak, ne samo smrti voljene osobe, nego i prekida odnosa, gubitka životne uloge, propuštenih prilika ili neostvarenih snova. To je prirodan proces kroz koji prolazimo kako bismo se pomirili s činjenicom da je nešto za nas važno nestalo ili završilo. Tuga, bol i ljutnja zapravo su naši pokušaji da se priviknemo na novu stvarnost.

Depresija je mnogo dublji poremećaj raspoloženja jer ozbiljno remeti svakodnevno funkcioniranje, iscrpljuje mentalno i tjelesno te donosi osjećaj bespomoćnosti i bezvrijednosti. Za razliku od žalovanja, koje ima jasno porijeklo, depresija zahvaća sve aspekte života i mijenja način na koji osoba vidi sebe. Često potječe iz ranih iskustava emocionalne zanemarenosti, odbacivanja ili neispunjenih potreba, zbog čega osoba u odrasloj dobi nosi težinu duboko ukorijenjenog osjećaja da nije dovoljno vrijedna ili prihvaćena.

Povezano: Kad osjećaj neadekvatnosti oblikuje život

Zašto radost ponekad postaje teret?

Blagdansko vrijeme mnogima budi osjećaj napetosti koji se ne pojavljuje odjednom, već se polako gomila kako se približava trenutak kada „sve treba biti savršeno“. U našem tijelu i psihi počinju se događati promjene koje često ne primjećujemo odmah. Umor se nakuplja čak i kad nismo pretjerano aktivni. Misli postaju ubrzanije, a unutarnji nemir se pojačava. Često se uhvatimo kako se brinemo o sitnicama koje inače ne bi bile značajne. Čini nam se da će baš one odrediti hoće li blagdani „uspjeti“ ili „propasti“.

U emocionalnoj pozadini takvog stanja nalazi se jednostavna psihološka dinamika: kada se od nas očekuje da budemo dobro, počinjemo sumnjati u vlastite osjećaje.

U društvu koje slavi radost i zajedništvo, sve što nije radost djeluje kao neprikladno. Zato ljudi često potiskuju tugu, napetost ili razočaranja. No potisnute emocije ne nestaju, već se samo premještaju na tijelo. Javljaju se iscrpljenost, osjećaj težine, teškoće u koncentraciji ili emocionalno povlačenje.

Mnogi se u tim trenucima osjećaju usamljeno, čak i kad su okruženi ljudima. Usamljenost ne nastaje iz nedostatka društva, nego iz osjećaja da ne možemo izraziti svoje stvarno emocionalno stanje. Kada vjerujemo da „ne smijemo pokvariti atmosferu“, povlačimo se u sebe. Izvana djelujemo mirno i funkcionalno, a iznutra vodimo tihu borbu između onoga što osjećamo i onoga što mislimo da bismo „trebali“ osjećati.

Psihološki pritisak dodatno raste jer blagdani otvaraju i one dublje teme koje inače uspješno izbjegavamo. Kraj godine podsjeća nas na ono što nismo uspjeli ostvariti, na odnose koji su se zahladili, na gubitke koje nismo do kraja iscijelili. Zato mirniji tempo i više slobodnog vremena ponekad ne donose opuštanje, nego emocionalni nemir — jer ostajemo sami sa sobom, bez uobičajenih distrakcija.

Otvaranje ”unutarnjih ladica” i kako se nosimo s pritiscima

U tim trenucima pred nas izlaze i očekivanja okoline, ali i vlastita. Reklame, društvene mreže i opći duh sezone stvaraju sliku idealnog blagdana. Nasmijane obitelji, predivno uređeni domovi, savršeni odnosi i ljudi koji izgledaju potpuno ispunjeno. Čak i kada znamo da je to samo slika, naš unutarnji kritičar uspoređuje nas s tim standardom. A kada se ne uklopimo, počinjemo misliti da s nama nešto „nije u redu“. To često dovodi do nesvjesne glume raspoloženja. Ponašamo se smireno i vedro jer vjerujemo da tako trebamo izgledati. Svaka neautentičnost troši emocionalnu energiju.

Što se više trudimo biti ono što nismo, to brže izgaramo. I upravo tu nastaje tzv. blagdanski blues, ali ne kao slabost, nego kao posljedica dugotrajnog pritiska da se osjećamo „onako kako bismo trebali“, umjesto „onako kako doista jesmo“.

Povezano: 8 koraka kako zavoljeti sebe i prihvatiti sebe

Otvorite prostor za autentične osjećaje

Ako se bliže blagdani, a u vama je umor, zabrinutost ili tuga, to ne znači da nešto radite pogrešno. To znači da ste netko tko osjeća i reagira, i da u vama postoji dio koji želi biti viđen i saslušan. Ako primjećujete da je pritisak prevelik, da se emocije gomilaju ili da je teško održavati ravnotežu, vrijedi potražiti stručnu podršku. Razgovor s terapeutom može pomoći da raščlanite što se u vama događa, odakle dolaze određene emocije i što vam je potrebno da se ponovno povežete sa sobom. To je način da, umjesto ponavljanja istih obrazaca, počnete graditi nove, zdravije, svjesnije i nježnije prema sebi.

Tražiti pomoć nije znak slabosti. Naprotiv, to znači da ste dovoljno hrabri da se pobrinete za sebe.