Alisa u zemlji knjiga

0

Alisa u zemlji knjiga

Nekako se jesen poklopila s vremenom kada sam najaktivnija.

Na društvenim mrežama ne mirujem.
Imam račune /account/ na IG, FB, LI (te skraćenice su općepoznate – ako nisu, pitajte).
Razbacana sam na sve strane.

Tako sam neki dan pitala svekoliko pučanstvo na LinkedInu; naime oni su poslovnjaci, pa će sigurno imati neko mišljenje o tome, je li sve u redu s osobom poput mene, koja je poput krošnje s bezbroj grana. Granam se na fotografije na IG-u, na postove na LI, a na FB možda ipak najviše komentiram.

Ne znam kako sam upoznala Alis Marić. Ne znam što je došlo prvo – tiskani medij ili onaj digitalni. Bilokako, u ponedjeljak sam se našla s njom.

Za one koji ne znaju, ona je veliki BIBLIOFIL (voli knjige).

Jedna stvar koju sam saznala prilikom 1-1 komunikacije, k tome još i face to face, i to svega 2 sata prije izglasavanja još strožih mjera za očuvanje zdravlja (onu riječ na E ne mogu više čuti ni slušati), jest da je jako puno vremena boravila u Njemačkoj. Majka joj nije mogla naći posao u farmaceutskoj industriji, što je danas nekako čudno, jer silom prilika, moja sestra je farmaceut i nikad nije oskudijevala što se tiče radnih mjesta. No, njena majka je otišla trbuhom za kruhom.

Alis MaricAlis je naučila njemački. Vrlo dobro govori jezik, u što sam se uvjerila. Mogli bismo voditi razgovor o knjigama na njemačkom, ne.

Alis je među ljudima poznata kao poduzetnica koja je ranih 50-tih godina pokrenula vlastiti biznis. Mnogi se ne usude to napraviti. Ona je to pametno učinila.

Radi ono što voli. Istinski i predano – mnogi to ne mogu reći za sebe, pa makar bivali na poslu i 10 godina. Naslušala sam se ljudi koji govore “O, ja volim svoj posao!”. Možda bi to izustili oduševljeno, no to je sve gluma. Kad ih svaki dan vidim kako šeću hodnicima, prostorijama, lica ne baš ozarena, a portir mi često znade reći da svi nakon 16 jure van kao gonjeni nekim vragom, a na licima ni smiješka, ni radosti, bezbrižnosti.

To je pokazalo da tu nešto nije u redu. Ali ljudi ostaju tamo gdje jesu. Ne miču se.
I to nije dobro, pa makar izgubili neku financijsku sigurnost.
Za promjene treba imati muda.

Alis to ima. Uostalom poslušajte i pogledajte naš razgovor, kojeg smo vodili u Finjaku, blizu Petrove crkve.

Autorica: Mariann Makrai

Share.

About Author

Mariann Makrai

Da se predstavim – po profesiji sam profesor. To je najljepše zanimanje koje postoji. Na papiru. U stvarnosti je to borba s vjetrenjačama. S roditeljima, sa sustavom, a ponekad i sa sobom. Pomanjkanje autoriteta dovelo je do toga da se primaknem nešto mirnijem poslu. Prevođenju. Jaka mi je to strana.

Comments are closed.