Sučica Orešić nas već dugo osvaja pričama u kojima je humor u braku istodobno nježan i nemilosrdno iskren. U ovom tekstu ponovno donosi kombinaciju smijeha, istine i one fine ironije koja boli – ali slatko.
U braku se, hoda i diše i po mraku. I smišljaju dosjetke. Šalju tajni znakovi. Glumi. I nekada spriječi, što onaj drugi naumi. I bude, vuk pojeo magarca. Zažmiri. Nisi to nikada vidio. Niti čuo. Ima li u braku sretnih i nesretnih dana? Ima! Čula sam. Nemojte poreći. Evo, na uho mi to šapnu Matija. Nemojte ga izdati. To on u povjerenju reče…
– Draga moja! Najdraža na svijetu! Vidi ti nju kako je lijepa! Kakao je zgodna! Miriši na ljubičice! Jesam li to ja, masno platio parfem? Oh! Opet sam te uvrijedio! Vidim ti to na licu! Oprosti! Nemoj plakati. Ode šminka! K vragu! Curi sve! Jesam li i to masno platio? Oh, oprosti ljubavi. Moja bubice. Ti se ne ljutiš na mene, je li tako? Reci. Glasno mi reci. Hajde. Ne ljutim se Matija. Samo to. Čekam. I čekam. Blago meni, prođe već tri sata. Rekao sam šefu, da ću se brzo vratiti doma. Ne zna on, kako je to sa ženama. Teško. Iscrpljujuće. Umreš po tri puta na dan. Pa se dižeš. Prvo na koljena. Puzaš jedno vrijeme. Sve dok se draga ne nasmiješi. Tada znaš da možeš slobodno ustati. I što dalje?
– Što je danas na meniju. Ništa se ne kuha. Već je podne! – draga vikne i uhvati Matiju nespremnog.
– Ja sam mislio da si nešto skuhala. Ti radiš poslijepodne. Opet. Taj tvoj pogled. Odbij Matija. To znači. Svakoj ženi treba vremena za biranje odjeće. Otvaraš ormar. Ja cvilim. Nije to ormar. Ja sam. Izvadila si iz njega skoro sve. Ja stojim i glumim vješalicu. Bacaš na mene sve što ti se ne sviđa. I to traje. Traje…Na televiziji vidim svoju bivšu! I govorim sam sebi ne gledaj u nju! To si prebolio! Matija! Dosta ti je jedna! Kud dvije odjednom? Koji je onaj što grli tvoju bivšu, Matija? Kupuje vilu. Koliko milijuna daje? Moja bivša uživa. Smije se. Meni. Meni se smije u lice! Osjećam to. Čuj, ti! Nisi me razljutila. Nisi. Eh, da me samo vidiš! Imam i ja dragu! Tu je. Kraj mene. Gdje je? Ne vidim. Gdje je?
I tako Matija padne u nesvijest, od silna uzbuđenja. Sve je čuo što se oko njega događalo. Nekoga je najdraža zvala. I taj je opet nju zvao.
– Tako je! Sve sam zapamtila! Ali, ne mogu ja to! Otvorila sam mu usta, i odmah ih zatvorila! Kakvo oživljavanje?! Nije prao zube valjda tri dana! Ne mogu ja to! Diše! Da! To sam provjerila! Ne znam zašto se srušio. Radi stresa je sve to. I ljubomore. Došao je doma da provjeri što ja radim. Tako je. Ma, čekaj majko. Vidi na televiziji! Njegova bivša. On umire radi bivše! Ne radi mene! Ustaj! Hajde! Pokazat ću ja tebi, Matija! A, blefiraš! Nisi mrtav! Nisi! Bolje bi bilo za tebe, da jesi…
Povezano: Zašto te je draga ostavila (priprema za skeč)
