Američki istraživač, pisac i publicist Dan Buettner poznat je po istraživanju dugovječnosti, a od 2004. godine i zaslužan za popularizaciju pojma Plave zone (engl. Blue Zones)kojim se označavaju ograničena geografska područja u kojima je zabilježen izuzetno visok udio stogodišnjaka u općoj populaciji, odnosno gdje je uočen trend da ljudi u prosijeku žive duže i s nižim stopama kroničnih bolesti, dakle, zdravije nego u ostatku svijeta.

Sustavnije istraživanje dugovječnosti započelo je 1999. godine Buettnerovim odlaskom na Okinawu, a potom se nastavilo 2004. godine objavom rezultata istraživanja statističara Giovannija Marija Pesa i demografa Michela Poulaina koji su kroz demografske analize i mjerenja zastupljenosti stogodišnjaka prvi uočili da na Sardiniji postoji područje s iznimno visokim udjelom dugovječnih muškaraca. Buettner u suradnji s časopisom National Geographic tijekom 2004. i 2005. godine intenzivira svoje istraživanje na više lokacija te uvodi pojam plavih zona.

Pet svjetskih žarišta dugovječnosti

Zasad se plavim zonama smatra pet regija na svijetu: planinsko područje Ogliastra na Sardiniji (Italija), otok Okinawa (Japan), poluotok Nicoya (Kostarika), otok Ikaria (Grčka) i grad Loma Linda (Kalifornija, SAD).

Dosad provedena istraživanja bavila su se utvrđivanjem kriterija dugovječnosti i čimbenicima koji povećavaju vjerojatnost da ćemo doživjeti poznu dob tako što su krenula od službenih demografskih podataka kako bi izdvojila područja u svijetu koja bilježe iznadprosječno visoku učestalost stogodišnjaka u odnosu na broj rođenih (npr. indeks ekstremne dugovječnosti). Potom su istraživači odlazili u ta područja intervjuirati starije osobe, prikupiti podatke o njihovoj prehrani, fizičkoj aktivnosti, društvenoj mreži i načinu života, a ponegdje su provodili i medicinska mjerenja čiji rezultati su nudili uvid u zdravstveni status ispitanika.

Komparativna analiza i sinteza podataka prikupljenih u ponovljenim opažanjima na više lokacija upućuje na postojanje sličnosti u stilu života dugovječnih ljudi u različitim dijelovima svijeta.

„Moćna devetka“

Buettner je izdvojio devet navika za koje je utvrđeno da su prisutne u životima dugovječnih pojedinaca u nekim ili u svim plavim zonama i nazvao ih „Moćnom 9“ (engl. “The Power 9”). Prema njegovim spoznajama život dugovječnih ljudi karakterizira:

1. Prirodno kretanje – tjelesno su aktivni i puno se kreću obavljajući svakodnevne aktivnosti.
2. Osjećaj svrhe – doživljavaju svoj život smislenim i da načinom na koji ga žive daju svoj doprinos svijetu.
3. Vrijeme za odmor – njihov dnevni raspored uključuje trenutke predaha i opuštanja.
4. Pravilo 80% – ne prejedaju se nego prestaju jesti kad više nisu gladni, ali još nisu ni u potpunosti siti.
5. Biljna prehrana – njihovi obroci se temelje na povrću, mahunarkama, voću, žitaricama, orašastim plodovima, maslinovom ulju, povremenoj konzumaciji mesa te vrlo rijetko uključuju prerađenu hranu i namirnice bogate šećerom.
6. Umjerena konzumacija alkohola – piju ga u malim količinama ili ga uopće ne piju.
7. Duhovnost – prakticiraju neki oblik vjere.
8. Obitelj je na prvom mjestu – povezani su s članovima obitelji i često više generacija živi u istom kućanstvu ili u blizini; posvećeni su bračnim partnerima, aktivno se brinu o djeci i starijim članovima obitelji.  
9. Imaju svoje „pleme“ – druže se i okružuju s ljudima koji imaju životne navike slične njihovima i međusobno se podržavaju.

Jesu li navike iz plavih zona primjenjive na sve?

Iako je istraživanje dugovječnosti kroz prizmu plavih zona zaslužno za širenje svijesti o utjecaju i važnosti različitih elemenata životnog stila na dobro zdravlje i dugovječnost sve preporuke koje iz njega proizlaze ne mogu se smatrati u potpunosti znanstveno utemeljenima zbog nedostataka i ograničenja metodologije kojom su prikupljani podaci o dugovječnim pojedincima. Primjerice, točnost podataka o broju stogodišnjaka na nekom području je upitna zbog nepotpunih ili nepostojećih službenih evidencija rođenih (matične knjige) na prijelazu 19. i 20. stoljeća.

Nadalje, u plavim zonama proučavane su navike samo onih pojedinaca koji su doživjeli duboku starost ne uzimajući u obzir jesu li te iste navike imali i oni žitelji promatranog područja koji nisu doživjeli starost što dovodi do pitanja postoje li još neki važni čimbenici koji mogu značajno utjecati na dugovječnost poput npr. naslijeđenih predispozicija, odnosno genetike. Također, treba uzeti u obzir da se plave zone po svojim karakteristikama mogu smatrati „malim sredinama“ te se postavlja pitanje u kojoj mjeri je stil života koji u njima prevladava specifičan i kao takav primjenjiv na urbane sredine. Konačno, životni stil dugovječnih pojedinaca nije sasvim isti u svim plavim zonama već postoje manja ili veća preklapanja, odnosno sličnosti te se ne može govoriti o univerzalnom receptu za dugovječnost.

Što kaže moderna znanost?

Unatoč metodološkim nedostacima istraživanja plavih zona koji mogu dovoditi u pitanje vjerodostojnost preporuka koje su proizašle iz prikupljenih podataka, kad se uzmu u obzir rezultati različitih istraživanja koja su se bavila onim što možemo nazvati „zdravim životnim navikama“ onda vidimo da oni u manjoj ili većoj mjeri podržavaju navedene preporuke.

Jedina iznimka su najnovija istraživanja utjecaja alkohola na zdravlje koja upućuju na zaključak da ne postoji sigurna razina konzumacije te da zdravstveni rizik raste s količinom što je ujedno i službeni stav Svjetske zdravstvene organizacije (WHO). Pretpostavke nekih ranijih istraživanja da bi redovita konzumacija malih količina alkohola mogla pozitivno utjecati na zdravlje (npr. srca) nisu naknadno potvrđene nego se smanjeni rizici prije mogu objasniti drugim čimbenicima zdravog načina života kod ljudi koji umjereno konzumiraju alkohol. 

Povezano: Tajne najdugovječnijih ljudi “Live to 100” otkriva gdje i kako žive