Najdugovječnije dubinsko longitudinalno istraživanje ljudskog života, poznato kao Harvardsko istraživanje o razvoju odraslih, započelo je 1938. godine i još uvijek traje. Do sada prikupljeni podaci upućuju na zaključak da se dobro zdravlje, dugovječnost i sretan život u velikoj mjeri temelje na kvaliteti odnosa koje ostvarujemo s drugim ljudima i osjećaju da naš život ima smisla.

Zašto svrha života vrijedi više od materijalnog bogatstva?

U zapadnoj kulturi novac i materijalno bogatstvo visoko su na cijeni te se nerijetko nečija uspješnost i sreća mjere isključivo kroz ono što posjeduje. Međutim, znanstvena istraživanja demantiraju valjanost takve metrike jer su otkrila da je osam puta veća vjerojatnost da ćemo biti zadovoljni svojim životom ako ga doživljavamo smislenim, nego ako puno zarađujemo. Drugim riječima, bez obzira u kolikom blagostanju živjeli, za sretan i ispunjen život trebamo imati osjećaj osobne svrhe. Ona je razlog zbog kojeg postojimo, ono što nas pokreće i motivira da svako jutro ustanemo iz kreveta.

Kada otkrijemo što je naša svrha spoznali smo sebe, a kad aktivno djelujemo u skladu s njom onda doprinosimo svijetu na jedinstven način.

Što je ikigai?

U japanskoj kulturi postoji koncept ikigaija („iki“–živjeti; „gai“–razlog) koji opisuje način pronalaženja životne svrhe, odnosno „razloga zbog kojeg vrijedi živjeti“. Svaki čovjek pronalazi svoj ikigai baveći se onim što za njega u sebi objedinjuje sljedeća četiri elementa:

• ono što voli raditi (strast): aktivnosti koje za njega imaju smisla, ispunjavaju ga i raduju
• ono u čemu je dobar (poziv): urođene sposobnosti i talenti te stečena znanja i vještine u kojima se posebno ističe svojom izvrsnošću
• ono što svijetu treba (misija): aktivnosti koje mu pružaju osjećaj da doprinosi drugima, svojoj zajednici ili društvu
• ono za što može biti plaćen (zanimanje): posao ili aktivnosti koje mu osiguravaju egzistenciju.

Povezano: Kako pronaći smisao života: Da li samo postojite ili živite?

Dva lica ikigaija: karijera i svakodnevne radosti

Na Zapadu prevladavaju vrijednosti individualizma, samodostatnosti i učinkovitosti pa se kroz prizmu njih ovaj koncept primarno spominje u kontekstu karijere i profesionalnog ostvarenja. U Japanu se pod ikigaijem podrazumijevaju i stvari koje nisu nužno povezane s postignućima i uspjehom.

Japanci prepoznaju i drugo lice ikigaija koje se očituje u ugodnim sitnicama, navikama ili ritualima u našoj svakodnevici koji nam pomažu da prebrodimo teške trenutke, dane u kojima smo preopterećeni obavezama ili preplavljeni podražajima. Radi se o svemu onome što nas opušta i raduje te nam pomaže da se održimo i ustrajemo kroz dan, godinu i život. Uzimajući u obzir oba aspekta ikigaija, jasno je da on ne predstavlja naš „put do izvrsnosti“, nego priču o tome kako učiniti život vrijednim življenja i kako znati uživati u njemu.

Iako je neupitna vrijednost pronalaženja životnog poziva, koji će objediniti naše interese i talente u poslu od kojeg možemo živjeti i doprinositi svijetu te svakodnevnih rituala u kojima uživamo, filozofija ikigaija ne ograničava se samo na njih. Nudi i svojevrsne preporuke kako pristupiti življenju svoje svrhe i uživanju u životu koje se nazivaju stupovima ikigaija.

Pet stupova ikigaija: kako živjeti svrhu svaki dan

Prvi stup „započinjanje malim koracima“ odnosi se na važnost postupnog napredovanja i podupire ideju da se smisleni život gradi nizom malih, ostvarivih koraka, umjesto velikim, naglim promjenama.  

Drugi stup „otpuštanje vlastitog jastva“ poziva nas na prilagodljivost u definiranju vlastitog identiteta tijekom vremena, otpuštanje potrebe za savršenstvom i kontrolom dojma koji ćemo ostaviti na druge, skromnost, otvorenost za suradnju te umijeće promatranja života i svijeta očima drugih ljudi.

Treći stup „sklad i održivost“ naglašava važnost održavanja ravnoteže između zadovoljavanja vlastitih potreba i težnji za postignućima te odnosa s drugima i šireg doprinosa.

Četvrti stup „radost sitnica“ usmjerava nas na pronalaženje radosti i zadovoljstva u običnim, svakodnevnim trenucima koji život čine ugodnim poput ispijanja šalice kave ili čaja, šetnje, čitanja knjige ili slušanja glazbe.  

Peti stup „bivanja u sadašnjem trenutku“ podsjeća nas na važnost svijesti o sadašnjem trenutku i potpunoj posvećenosti onome što radimo sada i ovdje.

Povezano: Povratak u sadašnjost: Kako vratiti kontrolu nad svojim životom

Svrha života u praksi: motivacija, kreativnost i otpornost

Kao što se i mi mijenjamo tijekom života, tako se mijenja i naša svrha. Ona je uvijek prisutna kad svoje sposobnosti, talente, znanja i vještine stavimo u službu nečega u što vjerujemo i što za nas ima smisla. Kad živimo i radimo stvari u skladu sa svojom svrhom, onda iz te harmonije crpimo kreativnost, motivaciju, energiju i hrabrost za djelovanje. Osjećamo da stvari “teku”. Ako i naiđemo na prepreke na putu do željenog cilja, ne odustajemo, nego spremno tražimo rješenja kojima ćemo ih uspješno premostiti.

Naša svrha ne treba nužno biti nešto veliko i složeno. Ne treba biti povezana s nekim izvanrednim rezultatima ili svojim djelovanjem utjecati na puno ljudi. Ona treba biti odraz naših vrijednosti i prioriteta zbog kojih svoj život doživljavamo vrijednim. Zbog kojih smo spremni konkretno djelovati i pružiti svijetu najbolje od sebe. Ikigai nam daje smjernice kako pronaći svoju svrhu te kako je živjeti na mudar način.