Ako si posljednjih dana tražila seriju koja će te uvući, protresti, razljutiti, inspirirati i na kraju ostaviti ponosnu što si žena – Mrs Playmen je upravo to. Ova Netflixova talijanska drama nije samo još jedna priča „po istinitim događajima“. Ona je manifest ženske slobode, hrabrosti i solidarnosti. Ovo nije klasična recenzija. Ovo je Mrs Playmen recenzija koja dolazi iz pozicije žene.
U centru priče je Adelina Tattilo, žena koja nije tražila moć, ali ju je dobila u najgorem mogućem trenutku. I prihvatila je. Stjerana u kut, izdana od supruga koji je nestao čim je postalo vruće pod nogama, ostavljajući joj dugove, djecu i Playmen časopis koji se našao na udaru zakona. No ono što se činilo kao njezin kraj, pretvara se u početak najveće ženske medijske revolucije Italije 70-ih.
Kad muškarac bježi, žena preuzima. Kad žena preuzme, pravila više ne vrijede!
I tu počinje prava magija serije Mrs Playmen. Ono što muškarci u seriji percipiraju kao problem, Adelina pretvara u sredstvo moći. Ono što drugi vide kao sramotu, ona pretvara u alat slobode. Ono što bi mnoge slomilo, nju učini neustrašivom. Jer kad se sve uruši, Adelina konačno vidi tko je. Upravo zato jedan od najjačih citata u seriji odzvanja nakon gledanja:
Sad kad se pogledam u zrcalo, više ne izbjegavam svoj pogled. Jer sad znam tko sam i tko želim biti. Slobodna žena.
Slobodna žena. Dvije riječi koje nose cijelu seriju.
Elsa – talentirana, povrijeđena, ali briljantna – postaje Adelinin najjači oslonac. Upravo njihova dinamika čini Mrs Playmen serijom koja vibrira ženskom snagom. I dok muškarci ulaze i izlaze iz kadra tražeći komadić slave, ove dvije žene grade novo carstvo. Kad se žene slože, nema tog neprijatelja koji može pobijediti. Serija upravo to potvrđuje, scenu po scenu.
Erotski časopis? Ne, kulturna i ženska revolucija
Najveće iznenađenje je to što Playmen nije prikazan kao vulgarna erotika. Adelina ga pretvara u nešto potpuno drugačije: časopis koji otvara teme o pravu na razvod, ženskoj želji, feminizmu, slobodi govora. Golotinja nije poanta, poanta je sloboda.
U jednom trenutku čak nadmeće Playboy – i to ne slučajno. Adelina shvaća da žensko tijelo može biti umjetnost, poruka, provokacija i kultura. U njenim rukama, Playmen prestaje biti muški lifestyle. Postaje ženski statement.
Glazba, estetika, gluma – sve je uvjerljivo
Serija izgleda, miriše i zvuči kao 70-e. Kostimi, automobili, kaos, cigarete, urednički sastanci, zakoni koji guše, policijske racije, javne dvosmislenosti – sve je autentično i energično. Glumačka ekipa je odlična, pogotovo Carolina Crescentini kao Adelina: snažna, ranjiva, ljuta, duhovita i nevjerojatno uvjerljiva. Glazba prati radnju kao drugi lik, pa ne gledaš samo priču – osjećaš je.
Vanjski kadrovi Rima dodatno oplemenjuju seriju, čineći je vizualno i emotivno privlačnijom.
Zašto bi svaka žena trebala pogledati Mrs Playmen
Jer ovo nije samo serija. Ovo je podsjetnik. Podsjetnik da žene nisu krhke, nego su krhke samo dok ih uvjeravaju da moraju biti. Podsjetnik da se sloboda ne dobiva, nego uvijek osvaja. Podsjetnik da žene mijenjaju svijet i kad to ne žele – samo zato što moraju preživjeti. A iz preživljavanja nastaje revolucija.
Serija koja se ne gleda, nego osjeti
Mrs Playmen je moćna, smjela i iskreno potrebna serija. Priča o izdaji koja rađa snagu. O ženi koja pad pretvara u pobjedu. O ženskoj ruci koja drži drugu žensku ruku, dok zajedno ruše zidove koji su ih desetljećima gušili. I zato je ovo serija koju niti jedna žena ne bi trebala preskočiti.
Nakon posljednje epizode jedno ti postane kristalno jasno: Kad žena upozna sebe, svi ostali mogu samo gledati kako se nebo razmiče.
