Koliko puta dnevno osjetimo da “curimo”? Da nas obaveze, tuđe molbe i vlastite misli pretvaraju u sladoled koji se topi na suncu života? U ovoj duhovitoj, satiričnoj priči autorica kroz lik Ive pokazuje što se dogodi kada se duh i tijelo posvađaju – i kako, između telefonskih poziva, kupusa s pazara i neizbježnih “baba s balkona”, pokušavamo sačuvati sebe.
Svaki dan drugačiji. Malo vodi tijelo, malo duh. Pa obadvoje zajedno. A, kada se posvađaju, jao tebi. Ima te. Pa te nema. Nema potrebe da se žališ. Izmiri ih. Kako god znaš čovječe! Nemoj da i ti budeš kao “slajo” u kornetu…
– Pogrickaše mi uši. Pomalo, pomalo Ivo. Nemoj raditi previše. A, ja se topim. Curim u znoju kao “slajo” iz korneta. Da se liznem malo?! Koji je to okus? Vanilija, jagoda, čokolada, ili kiseli kupus? Pa, slijedi ovako, dan drugi…
– Idi kupi! A, što bih kupio, a što već nisam? Prehrana, plastika, željezo, drvo, kućni ljubimac, vanzemaljac! Gnojivo za pramen kose, što mi ostade na glavi. Teško je to, kada curiš…
Pazi sad! Na grbači jedna baba. Od oca mi majka, druga baba. Od nje sestra. Od ujaka žena, sama je. Ujak u Berlinu. Pa pomozi Ivo! Pa donesi Ivo! Pa odnesi. Promijeni. Telefon zvoni svakih pet minuta. A, ja prijatelji moji, curim…
Da se vratimo na prehranu, zato što je vikala baba s trećeg kata.
– Ivo! Idi po kupus! Jadna ja ne bila! Ostalo malo bravetine, a kupusa nigdje! Ivo! Čuješ li ti mene?! Kupi ga na pazaru od babe Ane!
– Ne čujem baba! Ja samo curim…
– Što si to rekao? Da žuriš! Tako je brate, pa požuri malo. Nemoj stalno, pomalo, pomalo.
– Kažem da curim! Ja sam “slajo” u kornetu! Svi ga grickate. Pa, gotovo je. Nestade on, blago meni…
– Kakav kornet? Bože mili. Baš si kao beba. Bacim ti još novčića, lovi! Kupi si taj sladoled! Pojedi ga odmah! Nemoj da ti curi. A, hoće. Ti staneš i popričaš sa svakim. Koga znaš i ne znaš!
– Evo. Pa vi sami zaključite. U jako lošem stanju, duh i tijelo. U banani. Čekaj malo! Je li baba rekla da kupim i banane?! Nema je na balkonu. Iscurilo vrijeme i prilika – “slajo” curi iz korneta…
Povezano: Kad bi moja žena znala?!
