Ovaj tekst nije obična kolumna, nego šetnja kroz pjesmu, maštu i svakodnevicu. U njemu visoke pete, prolaznici i vatrogasci postaju simboli naših malih bjegova od stvarnosti. Autorica se poigrava ironijom, humorom i snovima, pokazujući koliko nam mašta može uljepšati dan. Čitajte ga s osmijehom – i dopustite priči da vas iznenadi.
Moja peta danas šeta, gradom! Jes!
I moje misli, već se druže, s čokoladom! Jes!
Ne predaj se ženo, slastima dana.
To može za tebe, postati mana!
Zatvori ta vrata, hod mislima brani!
I stani! I stani!
Ispred, vatrogasca stani!
Tako je sve počelo. Pjesmom. Zašto dan ne bi počeo pjesmom i sretnim hodom ulicom, staroga grada? Samo, nemojte gledati u prolaznike. Većina će svojim izražajem lica slati poruku, da ste prolupali. Ljudi su tužni i kada su sretni. Zato što toj sreći, uvijek fali neka sitnica. Pa se tako uhvate za nju, kao pijan za plot i nastavljaju putem tuge. No, nije vas briga što drugi rade, ili misle. Samo pratite ovo…
Moja peta, danas šeta, gradom!
Sigurno si obula najnovije cipelice. Kao da ih vidim. Visoka peta. Da. Tako je. Lagana , prozirna, haljina. Šešir na glavi. I malena, neobična torba. Svima na zavist. Takav joj je brend. I priča ide. I pjesma ide. Gledaš u izloge. Pokraj svakoga zastaješ i diviš se. A, ne vidiš rupu na cesti, jadna ti. Na njoj ćeš slomiti i petu i srce…Tko zna?!
Vatrogasac!
– Što je vama ženo? Stojite na sred ceste! Pogazit će vas auto! – netko od prolaznika reče.
– Vatrogasac! – ponovim ja još glasnije i izgubim ravnotežu.
Zatim ustanem, kao da se nije ništa dogodilo. Uistinu sam ostala bez jedne pete na cipelama. To je u tom trenutku bila nevažna stvar. Moj hod kao u patke, bila je nevažna stvar. Uprljana haljina isto. Moje kretanje prema zabranjenoj zoni gdje bjesni požar, isto. Nalet vode, pogađate, isto…
On je bio važan. Njegov smiješak. Njegova odora. Njegova hrabrost. Odlučnost. I glas kojim zapovijeda! Sigurno će me zapaziti. Moram ga dodirnuti. Te njegove mišiće. Njegovo tijelo, koje me jako privlači. I ja osjećam u sebi vatru! I ja gorim! Mene treba spasiti!
– Gospođo! Jeste li dobro? Probudite se! Spavate na klupi u parku. Nije više sigurno. Koja je ura?
– I gdje je moj vatrogasac?! Što mu se dogodilo? Nećeš mi reći, je li tako? Sram te bilo! Ja sam se zaljubila. Volim ga. Znaš li ti što je to ljubav? Znaš li ti kako je to, kada barem jedan dan bezbrižno šetaš gradom? I pjevaš! I plešeš! Pogledaj mi haljinu, kosu, noge i ruke! Tko si ti i tko ti daje za pravo, da mi snove otimaš?!
Povezano: Pao list s kruške žute, u susjedovo dvorište
