Jeste li se ikada osjećali kao uljez u vlastitom životu? Kao da ne zaslužujete sreću, ljubav ili uspjeh, iako ih imate? Taj tihi osjećaj sumnje, poznat kao sindrom uljeza, ponekad može nadilaziti posao i postignuća te zahvaća i cijeli život.

Što je zapravo sindrom uljeza?

Sedamdesetih godina prošloga stoljeća američke psihologinje Suzanne Imes i Pauline Clance prvi put spominju tzv. sindrom uljeza ili sindrom varalice (engl. Imposter Syndrome) koji predstavlja unutarnje psihološko stanje pojedinca koji smatra da nije zaslužio svoja postignuća i priznanja koja dobiva od drugih unatoč očitim dokazima o svojim sposobnostima i kompetencijama.

Život u strahu od razotkrivanja

Osobu stalno prati osjećaj da je varalica koja je nezasluženo došla na određenu poziciju ili je nešto postigla te će prije ili kasnije biti razotkrivena. U skladu s tim, osoba strahuje da će njen uspjeh i dobar dojam koji ostavlja na druge u jednom trenutku biti narušen jer će u prvi plan izbiti njeni nedostatci i pogreške zbog čega se ona treba stalno truditi prikrivati ih.

Sindrom uljeza nije uvršten na popis službenih psihijatrijskih dijagnoza, ali obuhvaća specifične emocionalne i kognitivne obrasce koji mogu dovesti do razvoja stanja koja to jesu poput depresije ili anksioznosti čime se značajno narušava mentalno zdravlje pojedinca i njegovo svakodnevno funkcioniranje.  

Ovakvo stanje proizlazi iz negativne slike o sebi koja utječe na naše poimanje sebe i svega što radimo te rezultira niskim samopouzdanjem, visokom samokritičnosti i strahom od neuspjeha.

Savršena izvana, nesigurna iznutra

Važno je naglasiti da taj unutarnji doživljaj sebe nije u skladu s vanjskim okolnostima jer osoba koja pati od sindroma doista ostvaruje izvrsne rezultate i dobiva pohvale iz okoline te se često radi o visoko obrazovanim pojedincima i onima koji postižu zavidne rezultate u onome čime se bave.

Povezano: Život pod maskama: kako traume prošlosti oblikuju našu stvarnost

Tko najčešće osjeća sindrom uljeza?

Procjenjuje se da između 25 i 30 posto vrlo uspješnih ljudi pati od ovog sindroma, a oko 70 posto odrasle populacije doživi ga barem jednom u životu.

Prvi put je kao specifično psihičko stanje zabilježen u skupini vrlo uspješnih žena i do danas je ostao nešto zastupljeniji među ženama iako i muškarci nisu imuni na njega. Može se pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi i kod ljudi različitih profesija pa je tako čest među studentima, kreativcima, mladim stručnjacima koji su tek zakoračili u poslovni svijet kao i među onima koji zauzimaju visoke pozicije u poslovnoj i društvenoj hijerarhiji.

Perfekcionizam – plodno tlo za sumnju

Ono što im je najčešće zajedničko jest perfekcionizam kao izražena crta ličnosti zbog čega pred sebe postavljaju nerealno visoke standarde i teško prihvaćaju greške. Na perfekcionizam se nadovezuje pesimizam i vanjski lokus kontrole. Osoba je u raskoraku između visokih očekivanja koje si je postavila, uvjerenja da nema kontrolu nad ishodima te negativnih predviđanja o tome kako će se stvari odvijati. Zbog osjećaja manjka kontrole nad situacijom osoba svoj uspjeh pripisuje slučajnosti i sretnom spletu okolnosti, a ne svom uloženom trudu i poduzetim nastojanjima. 

Kako odrastanje i obitelj oblikuju osjećaj uljeza

Odrastanje u obitelji u kojoj je dijete stalno pod pritiskom visokih očekivanja roditelja te izloženo kritici predstavlja plodno tlo da ono razvije uvjerenje da (nikad) nije dovoljno dobro koje ga prati i u odrasloj dobi. Jednako tako naglašavanje urođenih sposobnosti i talenata djeteta te davanje pohvala bez valjanog razloga odnosno stvarnog postignuća djeteta može rezultirati razvojem tzv. fiksnog misaonog sklopa. U tom slučaju dijete smatra da su mu za uspjeh u svim područjima dovoljne urođene sposobnosti i zanemaruje učinak učenja i treninga na postizanje rezultata te razvija strah od pogrešaka.

Posljedice sindroma uljeza na život i karijeru

U odrasloj dobi vlastitu vrijednost procjenjuje na temelju svoje (ne)pogrešivosti što pogoduje pojavi sindroma uljeza. Također, osobe koje odrastaju kao pripadnici društvenih ili manjinskih skupina koje su izložene predrasudama okoline sklonije su sumnjati u sebe i vlastite sposobnosti kad za to ne postoje objektivni razlozi.

Sindrom uljeza ometa naš napredak u poslu, hobijima i međuljudskim odnosima, a time i usporava ili koči cjelokupni osobni razvoj. Zbog njega ćemo biti skloniji zanemarivati svoje potencijale i talente i time povećavati vjerojatnost da će ostati neostvareni.

Kako prepoznati i prevladati sindrom uljeza?

• Osvijestiti da imamo negativne misli o sebi i načinu na koji djelujemo u poslu ili bilo kojem drugom području života.
• S osobom od povjerenja podijeliti kako se osjećamo. Bliska osoba, mentor ili stručnjak za mentalno zdravlje može pomoći u otpuštanju negativnih uvjerenja o sebi.  
• Redovito pratiti vlastiti napredak u aktivnostima kojima se bavimo na način da prethodno postavimo objektivne, konkretne i mjerljive kriterije prema kojima ćemo to raditi. Dobra forma praćenja može biti vođenje dnevnika postignuća.
• Uspoređivati se u napretku sa samim sobom tijekom vremena, a ne s drugima.
• Kad po prvi put učimo ili radimo nešto trebamo imati na umu da su pogreške ili propusti koji će nam se događati očekivani dio procesa stjecanja novog iskustva. I neuspjeh je dio procesa učenja.
• Uvažiti pretpostavku da nitko nije savršen i da su pogreške u izvedbi moguće čak i kad neku aktivnost ili zadatak redovito ponavljamo jer ona ovisi o mnogo čimbenika i nikad nismo u sasvim istoj situaciji.
• Kad nas obuzmu negativne misli, dublje ih analizirati i razlučiti koje od njih su opravdane i utemeljene u stvarnim okolnostima, a koje nam izazivaju strah unatoč maloj vjerojatnosti da se doista dogode.
• Pronaći mentora koji je uspješno prošao put do cilja koji i mi želimo ostvariti te nam može pomoći dijeljenjem svog iskustva i s konkretnim savjetima.
• Ciljano se usmjeravati na pozitivne aspekte svog djelovanja i situacije te na one koje možemo kontrolirati. Na taj način štedimo vrijeme i energiju jer se posvećujemo onome na što možemo utjecati, razvijamo veću sigurnost u sebe i postupno uravnotežujemo cjelokupni dojam o vlastitim sposobnostima i postignućima.

Kada se sindrom uljeza proširi na cijeli život

Sindrom uljeza ili varalice primarno se vezuje uz iskustvo koje možemo doživjeti u kontekstu akademskih, poslovnih, sportskih ili kreativnih postignuća te formalnih oblika napredovanja u poslovnoj i društvenoj hijerarhiji. Pod tim imenom pronašao je svoje mjesto u psihologijskoj literaturi. Postoje čak određena istraživanja koja upućuju na zaključak da kod nekih ljudi prisutnost ovog stanja može djelovati i poticajno u smislu da se više trude u onom području gdje misle da nisu dorasli i dodatno unaprijede svoje ionako objektivno dobre rezultate.  

U terapijskom radu s ljudima ili u savjetovanju u svrhu osobnog razvoja pojedinca nerijetko se susrećemo s nečim što bismo mogli smatrati svojevrsnom varijacijom ovog sindroma. 

Kako nazvati stanje kada se osjećamo uljezom u vlastitom životu pri čemu se taj osjećaj ne ograničava na određeno polje našeg djelovanja nego na život u cjelini? U nama postoji uvjerenje da ne zaslužujemo biti sretni i imati dobar život.

Kad ne živimo autentično, u skladu s vlastitim uvjerenjima, interesima, sposobnostima i talentima. Možemo živjeti savršen život gledano očima nekoga tko nas promatra sa strane, ali ako taj život nije usklađen s našom nutrinom onda se osjećamo poput uljeza u njemu. U ovom slučaju nas varalicom ne smatraju drugi nego mi sami sebe.

Ponekad čak nismo u stanju niti izgraditi privid dobrog lažnog života, nego srljamo iz jedne loše odluke u drugu, a da ni sami ne znamo zašto.

Mađarska psihologinja Noémi Orvos–Tóth u svojoj knjizi „Naslijeđena sudbina“ govori o utjecaju (ne)željenosti djeteta na kasniji tijek njegovog života. Ako se majci dogodila neželjena trudnoća, ali je ipak rodila dijete u njemu se stvara jako dubok, arhaičan osjećaj krivnje.

Ožiljci ranih odnosa

U istraživanjima koja su se bavila time što se dogodi kad je najranija veza između majke i djeteta narušena pokazalo se da su djeca živjela s odbacivanjem kao temeljnim doživljajem i nikako ga se nisu mogla osloboditi. To se odražavalo na njihov školski i kasnije poslovni uspjeh te na kvalitetu i prirodu odnosa koje su uspostavljali s drugima. Teško su gradili bliske i trajne veze, bili nesretni u braku i češće se razvodili.

Naslijeđena sudbina i obiteljske upletenosti

Sistemske ili obiteljske konstelacije kao metoda osobnog razvoja otkrivaju nam da se iza osjećaja da ne živimo svoj život obično krije tzv. sistemska upletenost. Događaji iz obiteljske prošlosti koji su doveli do kršenja sistemskih zakonitosti (cjelovitost, poredak, ravnoteža primanja i davanja) stvaraju pritisak na članove sljedeće generacije da im se povinuju.

Ako je netko u prethodnoj generaciji bio isključen iz obiteljskog sistema netko u sljedećoj generaciji dobiva nesvjesni poriv zauzeti njegovo mjesto i proživjeti sličnu sudbinu. Kao posljedica toga u osobi se razvija neodređeni osjećaj da nešto nije u redu, da njen život nije njen. Svaki vid sistemske upletenosti predstavlja prepreku i ograničenje da svoj život živimo u punini i na dobar način. Međutim, kad ih osvijestimo onda se otvaramo za priliku da njihov utjecaj na naš sadašnji život stavimo pod svoju kontrolu ili čak u potpunosti neutraliziramo.

Povezano: Nevidljivi zakoni ljubavi: Svi pripadamo, sve pripada