Jesi li ikada osjetila da živiš, ali ne osjećaš? Da dani prolaze, a ti si tu – funkcionalna, odgovorna, prisutna… ali zapravo odsutna? Kao da si na nekoj nevidljivoj traci, gdje se očekivanja, obaveze i rutina vrte u krug, dok tvoje tijelo šapuće, a duša viče, ali ih više ni ne čuješ. Taj osjećaj nije neobičan – to je stanje u kojem se nalazimo kad predugo živimo odvojene od sebe. Vrijeme je za nešto drugo. Vrijeme je za izlazak iz životnog transa.
Kad nam je dnevni raspored pun, planovi za budućnost barem okvirno definirani, osjećamo se sigurno i kao da znamo što radimo i čemu težimo u životu. Imamo dojam predvidljivosti, a time i osjećaj kontrole. Ako se ne susrećemo s nekim većim problemima i možemo svoj život opisati kao relativno dobar, ili smo stvarno među onim sretnicima kojima dobro ide, ili postoji vjerojatnost da smo se zatekli u sistemskom transu.
U našoj ljudskoj prirodi je da uglavnom tražimo lakši put u svemu što radimo iako često ono što je lakše i nije najbolje za nas. Zapravo često ono što nam je trenutno „lakše“, dugoročno se pokaže kao „teže“.
Što je sistemski trans i kako ga prepoznati?
Sistemski trans označava stanje u kojem ćemo za sebe reći da smo subjektivno dobro uz postojanje neke zadrške. Nekog neizgovorenog „ali“. Iako se život čini dobar, on ipak uključuje određeni stres i dosadu. Puno jednoličnih i repetitivnih radnji koje u našem mozgu jačaju instinktivne neuronske putove. Reagiramo više kao da smo hipnotizirani svakodnevicom, nego što je svjesno doživljavamo i oblikujemo. Kao da zaboravimo da je izlazak iz životnog transa moguć i nužan, ako želimo živjeti autentično. Jurišamo kroz radni tjedan iščekujući vikende i praznike koji uglavnom nikad ne traju dovoljno dugo da se odmorimo i poželimo vratiti na posao. Pokoravamo se autoritetima, institucijama i sustavima koji kroje pravila po kojima se trebamo ponašati. Ne preispitujemo ni sebe ni njih, ne mijenjamo se, ne talasamo.
Ipak, ljudska priroda u sebi krije i potrebu za rastom. Onda dođe trenutak kad se nešto u nama pobuni protiv tog relativno ugodnog statusa quo. Prvo sasvim sramežljivo i diskretno, a s vremenom se naš unutarnji otpor poprilično razmaše. Poželimo ne biti razumni i realni. Poželimo nešto više i drugačije. Odlučimo sanjariti što je sve moguće za nas. Naši talenti i interesi žele da ih se uvaži, da ih počnemo koristiti za naše i opće dobro.
Povezano: Jeste li među onima koji rade ove pogreške
Oluja iznutra: Zašto nas nemir vodi prema istini
U toj situaciji, naši planovi i sve ono što smo godinama gradili, slagali u jednu smislenu cjelinu, odjednom postaju smetnja u pokušaju da nešto promijenimo. Jer imamo plan i sve je već predodređeno. Zacrtali smo put i zašto sad nismo sretni s tim?! Tako počinje buđenje – prvi korak prema izlasku iz životnog transa. Prema životu koji je više od funkcije, reda i tuđih očekivanja.
Puno toga stoji na putu do života koji ćemo osjećati svojim. U kojem i ponavljajuće radnje mogu biti izvor radosti, a dosada stanje u kojem će nam sinuti neka sjajna ideja. To je život u kojem nećemo ponavljati pogreške svojih predaka niti njihove životne scenarije, nego ćemo pisati svoju priču i raditi neke nove, sasvim svoje greške. U tome će nas kočiti postojeći planovi i slika budućnosti koju smo pomoću njih izgradili.
Uz dužno poštovanje prema vremenu i energiji koje smo uložili u dosadašnje ciljeve i postignuća, čvrsto vjerujući da je upravo to bilo ono što želimo, sada ih treba otpustiti. Uz iskrenu ljubav za onu/onog sebe kakvi smo bili prije deset ili dvadeset godina, vrijeme je da se otvorimo za ono što osjećamo da je sad naš put. Taj glas, koji nagovještava dolazak oluje u nama, treba poslušati. Kad prihvatimo da je oluja tu, možemo uložiti svoju energiju u to da je potiskujemo i ignoriramo, a možemo i proći kroz nju i otkriti što nas čeka iza duge. Oba scenarija imaju svoju cijenu.
Izlazak iz transa: Prvi koraci prema svjesnom životu
Ako odlučimo ostati u sistemskom transu (ne napraviti izlazak iz životnog transa), onda ćemo sav svoj napor ulagati u stvaranje iluzije da nam je dobro i uvjeravanja vlastite duše da se bezrazložno buni. Ako, pak, odlučimo zakoračiti u svjestan život, onda nas čeka neizvjesnost, promjena, novi ciljevi i planovi koje treba posložiti popraćeni s dozom straha i sumnje, ali i s puno pozitivnog uzbuđenja.
U sistemskom transu naši planovi dolaze iz uma, svjesnog i nesvjesnog, i on je njihov kreator i izvršitelj. Kad živimo svjesno, onda nas vodi naša duša koristeći se intuicijom kao svojim glasom. Ona je izvor ideja po kojima um potom kroji operativne planove i upravlja njihovim izvršenjem. Vođeni dušom i intuicijom postupno oblikujemo neke nove misli, doživljavamo nove osjećaje, usvajamo nove obrasce ponašanja. Idemo korak po korak.
Um je u stanju dati nam stotinu koraka unaprijed, ali i odvesti nas u pogrešnom smjeru. Intuicija nudi uvid u samo jedan korak naprijed, ali on će uvijek biti dobar za nas. U svijetu uma vrijedi da je dobar plan već pola odrađenog posla. Kraljevstvom intuicije vladaju svjesnost i vještina improvizacije.
Um će se uvijek truditi stvoriti scenarij koji nam daje osjećaj sigurnosti, ali i stvara neobično stanje obamrlosti i tuposti (trans). Možda će u njemu sve biti posloženo i logično, ali će mu nedostajati života.
Tijelo zna koje su odluke dugoročno dobre za nas
S druge strane, intuicija će s nama komunicirati kroz tijelo. Kad je neka odluka ispravna, onda to osjetimo u tijelu. Jednako kao i kad nije dobra za nas. Um će nas možda uvjeravati u suprotno, ali tijelo zna koje su odluke dugoročno dobre za nas unatoč trenutnoj nelagodi koju možda osjećamo u umu nakon što smo ih donijeli. Um će od nas tražiti dugoročne planove i dalekosežne ciljeve, a onda će nam, za svaki slučaj, uz njih poslati strah kao pratnju. Intuicija će tražiti od nas da napravimo samo taj jedan sljedeći korak i podržat će nas vjerom da ga možemo poduzeti.
Intuicija i improvizacija: Kako pronaći put koji nije na karti
Kad nas vodi intuicija, život je stalna improvizacija, ali na dobar način. Da bismo je dobro čuli i razumjeli moramo biti iscijeljeni u što većoj mjeri. Što to znači? Iscjeljenje znači da smo oslobođeni ograničavajućih uvjerenja te obrazaca doživljavanja i ponašanja koji su rezultat određenih stresnih ili traumatskih iskustava. Oni su nam u nekom trenutku služili kao obrambeni mehanizmi od situacija u kojima smo osjećali bol, tugu, ljutnju strah, odbačenost ili usamljenost. Međutim, u želji da se takva iskustva ne ponove aktiviramo ih i u situacijama koje su drugačije, ali nas po nečemu podsjećaju na ono što je bilo.
Umjesto svjesno, takvim situacijama pristupimo gotovo instinktivno aktivirajući poznati obrambeni obrazac. Iscjeljenjem kroz osobni razvoj postajemo svjesniji trenutka u kojem smo sada i ovdje te imamo kapacitet bolje kontrolirati instinktivne obrambene reakcije kada nam više mogu naštetiti nego koristiti. Tada smo u stanju donositi zrele i promišljene odluke primjerene situaciji u kojoj smo sada čak i kad se u njoj odražavaju elementi nekih prošlih neželjenih događaja.
Izlazak iz životnog transa temelji se na prestanku instinktivnog reagiranja i početku svjesnog življenja, u skladu s onim tko zaista jesmo danas.
S obzirom da je tijek našeg života uvijek rezultat našeg djelovanja na okolnosti na koje možemo utjecati i prilagođavanja okolnostima koje su izvan naše kontrole, važno je domišljato i učinkovito koristiti sve resurse koji su nam na raspolaganju. Na tragu toga, sve prethodno napisano moguće je sažeti u jednu rečenicu:
Za ključne odluke u životu uvijek osluškujmo intuiciju i budimo spremni na improvizaciju, a za sve ostalo dobar plan zlata vrijedi.
Poezano: Slobodna volja kao super moć
