Svibanj slavimo kao mjesec majki. I mjesec mentalnog zdravlja. Dva pojma koja rijetko idu zajedno – a trebala bi ići ruku pod ruku. Jer majčinstvo nije samo radost i toplina. Majčinstvo je i tišina u noći. I umor. I samoća. I preispitivanje. I krivnja. I ljubav koja nekad boli.
Uloga majke često se pretvori u neprestano davanje – u trku bez pauze, u popis zadataka koji nikad ne stane. I dok svi čestitaju Majčin dan s buketima, čokoladama i porukama… Rijetko tko postavi ono najvažnije pitanje: Kako si ti, mama?
Za mnoge žene – majčinstvo dolazi s beskrajnom ljubavi, ali i s ogromnim pritiskom. „Dojiš li?” „Jesi li probala ovo za grčeve?” „Spava li beba?” „Kad je krenula s kašicama?”
I dok odgovaraš na sva ta pitanja, odgovore o sebi zaboraviš dati. U vrtlogu hranjenja, pelena, skokova u razvoju, izbijanja zubića, pranja rublja, različitih emocija i hormonima koje ne stigneš ni prepoznati – ti se izgubiš.
I umjesto da osjećaš zahvalnost jer si nekome cijeli svijet – često se osjećaš kao da nisi dovoljna nikome. Zbunjenost. Umor. I tiho pitanje koje šapuće iznutra: “Gdje sam JA nestala?”
Kad zaboraviš na sebe, sjeti se ovoga!
A znaš što? Biti dobra mama ne znači da moraš sve sama. Ne znači da moraš biti dostupna 24/7. Ne znači da nisi vrijedna ako nekad poslužiš pizzu umjesto ručka s tri slijeda.
- Nisi manje mama ako koristiš formulu.
- Nisi manje mama ako daš kupovnu kašicu.
- Nisi manje mama ako kažeš: “Trebam sat vremena samo za sebe.”
Jer majčinstvo nije odricanje. Ono je odnos. S tvojim djetetom – i s tobom samom.
Djeca ne pamte jesu li imala domaće kolače. Pamte osjećaj. Kako si ih gledala. Kako si ih grlila. Kakva si bila kad si bila – prisutna.
Uče gledajući te. Kako se odnosiš prema sebi. Kako zastaneš. Kako pokažeš da si umorna. Kako kažeš: “I ja sam važna.”
Zato si reci – ono što bi rekla svojoj najboljoj prijateljici. Onoj koja ti dođe na kavu umorna, bezvoljna, s podočnjacima i tugom u očima. Zagrli je i reci joj: “U redu je. Vrijediš i kad samo postojiš.”
Pa isto to reci i sebi. Jer kad si ti dobro – i tvoja djeca su dobro.
Zato se sjeti sebe. U svoj toj brizi o svima – brini i za nju. Za tu ženu koja si bila prije nego si postala mama. Koja si još uvijek. Ona koja sanja, koja voli, koja ima pravo stati. Ona koja ima pravo reći: “I ja postojim. I ja trebam. I ja sam važna.”
Idi na kavu sama. Počasti se izletom s prijateljicama. Prijavi se na edukaciju ili tečaj koji već dugo gledaš. Piši. Diši. Budi.
Jer nisi manje mama ako se brineš o sebi. Naprotiv – tada si najbolji uzor. Djeca će od tebe naučiti što znači voljeti – i druge i sebe.
Jer ti si ta koja sve drži. Zato – počni i sebe držati. Ne da izdržiš. Nego da živiš.
Ne za sve oko sebe – nego i za sebe.
Jer to je najljepši dar koji sebi možeš dati – a njima pokazati.
Povezano: Snaga nije u tišini, već u hrabrosti da progovorimo o mentalnom zdravlju
