Svaki bedak ima svoje veselje. To se obično ne govori u pozitivnom kontekstu, ali onda shvatiš da ti nemaš svoje veselje – i zabrineš se jer nisi taj bedak, nego si debelo u bedari.
To su dvije riječi koje imaju zajednički početak „bed“, samo što je za razliku od tebe bedak sretan sa svojim veseljem. Tijelo ti se prestane gibati kad čuješ neku dobru stvar na radiju na putu do posla, prestaneš pjevušiti i tvoj izraz lica postane “resting bitch face“ iliti namrgođena faca koja izgleda jednako kad gleda neodoljivo slatke peseke ili mačke na tik toku i kad se netko preko reda ubaci na blagajni bez pitanja.
Jednom sam u dućanu gledala odjeću i sve mi se sviđalo. U rukama sam imala hrpu stvari koje ću isprobati, sva sretna što sam našla prave komade. A onda sam stala pred ogledalo – i prestrašila se vlastitog lica. Izgledalo je kao da mrzim cijeli svijet. Pokušala sam namjestiti sretno lice. Probala ponovno i ponovno, ali ono što sam vidjela potisnula sam i odustala od pokušaja.
U javnosti se dobro kamufliram
Jednom sam izdaleka primijetila poznanika. Nisam bila za susrete pa sam brzo zgrabila mobitel i razvukla najsretniji osmijeh koji sam mogla. I odglumila nepostojeći razgovor, samo da ga izbjegnem.
To ponekad radim kad mi je stvarno loše.
Možete pomisliti da sam luda, ali to je jedan od oblika samopomoći koji djeluje više od svih afirmacija, blogova i knjiga uglednih psihologa i life coucheva. Barem u javnosti.
Ne znam koje su vaše metode, ali ne bi bilo loše sastaviti ih u priručnik, možda bi bio od pomoći brojnom ljudstvu. Donedavno su depresivci možda i bili manjina, no nakon pandemije i potresa čini mi se da su postali većina. Pa se sad i mi koji smo od prije ta manjina možemo praviti da je kriva pandemija. Sad nam može biti malo lakše jer depresija postaje novo normalno iako još uvijek nema taj službeni status. Jer se iz tog ormara od sramote i straha od osuđivanja rijetko tko usudi izaći. Ali polako dolazi vrijeme kada se i slavni počinju javno deklarirati kao depresivni i anksiozni. Ali nama je ipak lakše. Nas obične ljude ne opsjedaju paparazzi i nismo pod povećalom svijeta, mi smo samo pod povećalom susjede koja sve o svima zna.
Ako ovo čitaš i spadaš u momčad depresivaca, nadam se da te nije bacilo u još veću bedaru nego da se tješiš jer ima nas još. Meni je ta činjenica pomogla jer sam shvatila da nisam jedina s kojom nešto nije u redu, samo se u javnosti dobro kamufliram.
Pomozite poslati demone depresije nazad u mrak iz kojeg su došli
Ako nisi u vrtlogu depresije, obrati pažnju na svoje drage ljude. Ako se osamljuju, ako nalaze izgovore za kave, ako ti suptilno ili otvoreno govore o svojim problemima – shvati to ozbiljno. Ne moraš biti psiholog, nije tvoja dužnost brinuti o nečijem mentalnom zdravlju, ali možeš učiniti itekako puno da se netko počne ponovno osjećati kao čovjek.
Pokaži joj da vrijedi. Možda ne razumiješ njezin unutarnji svijet, ali možeš joj ukazati na njezina postignuća. I nemoj se uvrijediti ako te povremeno izbjegava – možda je u fazi u kojoj je uspjeh to što je ujutro uopće ustala iz kreveta.
To sve može pomoći da lakše podnosi svoje demone. A možda čak i da ih deportira natrag u mrak iz kojeg su došli i donijeli kao poklon umjesto bombonijere.
Možda pomogneš da joj dođe dan kad više neće morati namještati sretno lice.
Autorica: anonimna čitateljica
Nastavak: U bolnici je bilo lijepo, na početku
Napomena: Sadržaj na portalu, uključujući iskustva čitateljica, kreiran je i objavljen u informativne svrhe. Nije zamjena za profesionalni medicinski savjet i ne treba se na njega oslanjati kao na zdravstveni ili osobni savjet. Uvijek potražite savjet svog liječnika ili drugog kvalificiranog zdravstvenog stručnjaka za sva pitanja koja imate u vezi sa svojim zdravljem ili medicinskim stanjem.
