Kao mali, većina nas jedva je čekala postati “velikima”. Svijet odraslih izgledao je vrlo primamljivo, slobodno i zabavno. I nismo bili u krivu – biti odrasla osoba sa sređenim životom doista može biti zabavno. Ipak, često čujemo kako ljudi kažu: “Da mi je ponovo biti dijete, vratiti se u djetinjstvo, barem na kratko.” Ono što nam iz tog razdoblja zapravo najviše nedostaje jest sanjarenje – ona čista, dječja sloboda uma koja nam je danas potrebnija nego ikad.
Godine ne možemo vratiti, ali navike možemo
Velik dio djetinjstva većine ljudi činilo je upravo sanjarenje i maštanje. Kroz njega smo smišljali igre, zabavljali se, ali i upoznavali sebe i druge. Sanjarenje je danas pomalo izgubljena aktivnost, zanemarena uz sveprisutne uređaje, online igre i milijun drugih stvari koje nam stalno zaokupljaju pažnju. A za sanjarenje je potrebna upravo ona – pažnja, prazan hod i “dosada”.
Stoga, osim što sebi možete vratiti ili po prvi puta otkriti ovu divnu aktivnost, možete je prakticirati i s mališanima u svojoj okolini. Bit će vam zahvalni, vjerujte nam. A evo kako uopće (ponovo) krenuti sa sanjarenjem…
Prilike za sanjarenje
Prije svega, važno je stvoriti trenutke u danu u kojima imate priliku sanjariti, maštati i odlutati mislima. To zasigurno nisu trenuci ispunjavanja Excel tablice na poslu, hranjenja bebe ili plaćanja računa… No, puno je situacija u kojima imamo vremena za “prazan hod”.
Nažalost, to se vrijeme obično brzo ispuni aktivnostima koje nam ne donose stvarnu kvalitetu: scrollanjem po mobitelu, provjeravanjem mailova koje nije nužno u tom trenu pogledati ili gledanjem ispraznih serija. Sljedeći put kada čekate u prometnoj koloni, u redu kod liječnika, šetate ili radite bilo koju rutinsku aktivnost koja ne zahtijeva potpuni fokus – prepoznajte to kao savršenu priliku za sanjarenje.
Ciljano razmišljanje
Kada kažemo da ponovo krenete sa sanjarenjem, ne mislimo da morate biti u nekom posebnom zen stanju ili dubokoj meditaciji. To može biti obična petominutna aktivnost uz koju ćete se opustiti i poigrati vlastitim mislima i osjećajima. Ako ne znate odakle krenuti, najbolje je postaviti si pitanja koja potiču razmišljanje, poput:
- Da mogu raditi bilo što na svijetu, što bi to bilo?
- Da mogu živjeti bilo gdje na svijetu, gdje bi to bilo?
- Kojih pet stvari obavezno želim napraviti u životu?
- Što sam najviše želio/la postati ili raditi kad sam bio/la dijete? Ako to nisam ispunio/la, zašto nisam? Zašto mi je to uopće tada bilo važno?
- Čime u svom životu trenutačno nisam potpuno zadovoljan/na? Kako bi mi život izgledao da to posložim onako kako želim?
“Feel-good” razmišljanje
Osim strukturiranog sanjarenja koje ima jasnu svrhu, svakako ponekad ubacite i sanjarenje “za dušu” – ono koje služi samo za podizanje raspoloženja. To je ono maštanje o stvarima koje vam ispunjavaju srce toplinom i instantno vas prebacuju u pozitivno stanje uma.
Može se odnositi na nešto lijepo što se već dogodilo, na nešto što silno želite da se dogodi ili na proces koji je već započeo. Primjerice, ako ste trudni, možete sanjariti o tome kakva će beba biti i što ćete sve zajedno raditi. Možete maštati o dalekim zemljama koje jednog dana želite posjetiti ili o tome kako bi vam izgledao svakodnevni život da imate neograničene financijske mogućnosti.
Dokazano je da nam je u ljudskoj prirodi da češće analiziramo negativne nego pozitivne scenarije. Kakve drame ljudi mogu stvoriti u svojim glavama, to je često dostojno holivudskog blockbustera – i to ne onog obiteljskog, nego s hrpom negativaca i katastrofa! Šalu na stranu, namjerno sanjarenje i maštanje aktivno utječu na razvoj pozitivnog razmišljanja, a ono nam je u današnje vrijeme itekako potrebno.

