Inzulinska rezistencija tema je o kojoj se sve češće govori, i to s razlogom. U liječničkim i nutricionističkim ordinacijama sve je veći broj pacijenata koji dolaze s ovom dijagnozom ili je otkriju tijekom rutinskog pregleda. Inzulinska rezistencija je problem o kojem treba kontinuirano educirati javnost.

Što je inzulinska rezistencija?

Inzulinska rezistencija je poremećaj metabolizma koji karakterizira neadekvatan odgovor stanica na djelovanje inzulina. Inzulin je hormon koji luči gušterača (pankreas), a njegova je glavna zadaća omogućiti ulazak glukoze (šećera) u stanice radi dobivanja energije.

Kada se javi rezistencija, stanice prestaju adekvatno reagirati na inzulin. Glukoza ne ulazi u stanice već ostaje u krvotoku, što tjera gušteraču da luči još više inzulina. Rezultat je prvo hiperinzulinemija (povišen inzulin), a ubrzo i povišen šećer u krvi. Dugoročno, ovaj proces vodi ka metaboličkom sindromu i na kraju do bolesti dijabetesa.

Prije pojave same hiperinzulinemije, često se uočavaju sljedeći poremećaji:

• Povišene vrijednosti triglicerida u krvi.
• Visoke vrijednosti mokraćne kiseline.
• Ateroskleroza (oštećenje i suženje krvnih žila).
• Debljina (osobito visceralna).
• Hipertenzije – povišenog krvnog tlaka, veći od 140/90 mmHg..

Pravovremena dijagnoza, u fazi kada je povišen samo inzulin dok je šećer još u granicama normale, ključna je za sprječavanje nastanka dijabetesa.

Koji su uzroci inzulinske rezistencije?

Točan uzrok nije jedinstven; obično je riječ o kombinaciji genetskih faktora i načina života. Do sada su provedena brojna istraživanja i može se reći da je u pitanju puno različitih faktora koji sami, ali i udruženi, mogu dovesti do tog stanja. Nasljedni faktor je jako bitan i povećava rizik za nastanak inzulinske rezistencije i dijabetesa ili hipertenzije i metaboličkog sindroma.

Glavni uzročnici uključuju:

1. Povećanje tjelesne težine: Posebno je opasno nakupljanje masnog tkiva u području trbuha (visceralna pretilost). Masnoće koje se talože oko organa i u mišićima izravno ometaju rad inzulina.
2. Prehrana bogata rafiniranim ugljikohidratima: Pretjeran unos bijelog šećera, kolača, bijelog brašna, pizza i pita.
3. Sjedilački način života: Manjak fizičke aktivnosti dramatično povećava rizik. Istraživanja pokazuju da muškarci s lošijom kondicijom imaju čak 3,7 puta veći rizik za razvoj dijabetesa nego oni koji su u kondiciji.
4. Hormonski utjecaji: Dugotrajna primjena visokih doza steroidnih hormona, Cushingov sindrom ili sindrom policističnih jajnika (PCOS).
5. Kronični stres: Kontinuirano povišen kortizol negativno utječe na metabolizam glukoze.

Već jedan od ovih faktora može dovesti do nastanka inzulinske rezistencije, ali kada je više faktora udruženo, stanje inzulinske rezistencije je zagarantirano.

Povezano: Autofagija i intermittent fasting – Nevjerojatan utjecaj na naše zdravlje

Simptomi i znakovi: Kako prepoznati problem?

Kao liječnica, u ordinaciji često prepoznajem inzulinsku rezistenciju kroz specifične kliničke znakove:

• Pretilost (BMI > 25): Iako i mršave osobe mogu imati rezistenciju, indeks tjelesne mase (BMI) je važan pokazatelj.
  • BMI 25 – 29,9: Suvišna težina
  • BMI > 30: Debljina (različitih kategorija)
• Opseg struka: Pouzdaniji pokazatelj od same težine.
  • Žene: > 80 cm (povećan rizik), > 88 cm (visok rizik)
  • Muškarci: > 94 cm (povećan rizik), > 102 cm (visok rizik)
• Nagli padovi energije i šećera: Osjećaj drhtavice ili gladi ubrzo nakon obroka.
• Žudnja za slatkim: Potreba za šećerom čak i neposredno nakon jela. Ovo se dešava zbog naglih skokova inzulina u krvi gdje dolazi do začaranog kruga kada bi pacijent imao potrebu da svakih 2 sata nešto jede.
• Promjene na koži: Pojava sitnih izraslina (fibroma) ili tamnijih mrlja (Acanthosis nigricans) na vratu, pazuhu ili preponama.
• Pospanost nakon obroka: Izraženo zijevanje i kronični umor unatoč snu.
• Hormonalni disbalans kod žena: Neredoviti ciklusi, akne, pojačana dlakavost i sterilitet.

Povezano: Simptomi Hashimoto sindroma i liječenje promjenom prehrane

Mehanizmi inzulinske rezistencije u debljini

Debljina potiče lipolizu u masnom tkivu, čime se oslobađaju slobodne masne kiseline. One odlaze u jetru i mišiće, uzrokujući nastanak “masne jetre”. Što je jetra više infiltrirana masnoćama, to je stupanj inzulinske rezistencije veći, jer masno tkivo luči proupalne tvari (adipokine) koji izravno blokiraju djelovanje inzulina. Stupanj inzulinske rezistencije u jetri srazmjeran je veličini masne infiltracije jetre bez obzira na to koliki je ukupni porast masnog tkiva u tijelu. To znači što masnija jetra – inzulinska rezistencija ima veći stupanj.

Kako se inzulinska rezistencija liječi prehranom?

Liječenje inzulinske rezistencije podrazumijeva prvo promjenu režima prehrane. Često se moraju uključiti i lijekovi koji se koriste i u terapiji dijabetesa melitusa. To su najčešće metformin (Glucofage) koji olakšava preuzimanje glukoze iz krvi od strane mišićnih i masnih stanica i sprečava oslobađanje glukoze iz jetre.

Postoje i lijekovi koji utječu na povećanje osjetljivosti na inzulin, kao i lijekovi koji smanjuju apsorpciju glukoze u crijevima. Ove lijekove vam može preporučiti samo liječnik.

Bez pravilne prehrane ne se može riješiti inzulinska rezistencija

Često pacijenti pitaju mogu li samo piti tablete koje im preporučim ja ili endokrinog. Odgovor je “NE”, jer nema rezultata. Prevencija i mijenjanje navika jedini je način da se rješavanja problema. Povećanje postotka mišićne mase u ukupnom sastavu tijela, i to na račun smanjenja postotka masti, ključni je faktor za kontrolu inzulinske rezistencije i sprečavanje prelaska inzulinske rezistencije u dijabetes.

Umjerena tjelesna aktivnost, koja se kontinuirano upražnjava, trening anaerobnog i aerobnog tipa blagotvorno djeluje na pacijente s inzulinskom rezistencijom. Kada dođe do manjeg gubitka tjelesne mase, uz reguliranje prehrane i aerobni i anaerobni trening, dolazi do značajnog poboljšanja laboratorijskih nalaza vrijednosti ŠUK i Inzulina u OGTT testu.

Plan prehrane i dijetetski režimi uz adekvatnu oralnu terapiju lijekovima se u ovom slučaju formiraju isključivo pod nadzorom liječnika nutricioniste. Izbor namirnica podrazumijeva izbor namirnica čiji je glikemijski index niži od 50 i hranu bogatu vlaknima, proteinima i mastima.

Hranu čiji je glikemijski indeks viši od 50 treba izbjegavati. To su:

• prosti šećeri (bijeli šećer, smeđi šećer, med )
• slatkiši
• sokovi
• bijelo brašno
• bijela riža
• bijeli krumpir
• pivo
• kokice
• mliječna čokolada.

Savjetuje se planiranje obroka koristeći što manje termički obrađeno voće i povrće, koristeći obroke bogate vlaknima (brokula, špinat, gljive, artičoke, grašak, zeleni grah, rajčica, sjemenke).

Jako je važno obratiti pozornost na adekvatan unos proteina. Unosite proteine prvenstveno iz namirnica kao što su: riba, puretina, mliječni proizvodi, piletina i jaja.

Osobama s inzulinskom rezistencijom preporučuje se redukcijska dijeta. Dijeta treba biti uravnotežena u sastavu namirnica, a sa smanjenim kalorijskim unosom. Dnevno smanjenje unosa kalorija za 500 do 1000 kcal može dovesti do smanjenja tjelesne težine. Tako se smanjuje i rizik od razvoja kardiovaskularnih bolesti. Smanjenje tjelesne težine za 20 % reducira kardiovaskularni rizik za 40 %. Također, manja smanjenja težine za 5-10 % pozitivno utječu na krvni tlak i na sniženje masnoće i glukoze tj. šećera u krvi.

Mediteranska prehrana

Sve navedene namirnice su zastupljene u mediteranskoj prehrani i zato je mediteranska prehrana zlatni standard za pacijente koji imaju problem inzulinske rezistencije.

Integralne žitarice i hrana bogata vlaknima snižava ukupni i LDL-kolesterol povećanim lučenjem žučnih kiselina te smanjenom sintezom kolesterola i masnih kiselina. Hrana bogata vlaknima popravlja glikemiju i poboljšava inzulinski odgovor. Sve ovo dovodi do boljih laboratorijskih vrijednosti inzulina i šećera u krvi.

Mediteranska dijeta bazirana je na pojačanoj tjelesnoj aktivnosti, najbolje 1 h šetnje svakodnevno ili 7000 koraka dnevno. U mediteranskoj prehrani najviše je zastupljeno povrće, grahorice, voće, orašasto voće, maslinovo ulje, žitarice, umjereno riba, mlijeko, sir, jogurt i piletina te crno vina, a vrlo malo crvenog mesa i zasićenih masnih kiselina.

Inzulinska rezistencija se sve više javlja kod osoba koje imaju višak kilograma i kojima je neophodan nutricionist kako bi korigirali svoju prehranu i izbjegli mogućnost da dobiju dijabetes.

Autorica: mr. sc. Gordana Ljoljić Dolić, dr. med.