Treba li odnos prema vlastitom tijelu postati naš moto ili je to samo još jedna floskula na tržištu dobrog fizičkog i psihičkog zdravlja?
Poštovati svoje tijelo znači davati mu pozornost na što će nam ono uzvratiti zdravljem i dobrim stanjem. Dobar odnos prema vlastitom tijelu doprinosi našoj dugovječnosti. Zato je i vrijeme da se okrenemo i pomognemo svom tijelu jer nam ono omogućava da budemo na ovoj planeti.
Sadašnjost i prošlost su jedno
Ajmo vratiti vrijeme 10, 15, 20, 30, 40 godina unazad, zavisi koje koliko star i sjetite se bar par trenutaka kad vas baš nije bilo briga za svoje tijelo. Činili ste nešto loše po njega i nastavili s tim živjeti dalje. Na primjer, koliko vas je samo koštala neispavanost nakon koje ste upregnuli svoje tijelo kao konja koji vuče kočiju, da izdržite ostatak dana, mada ste prije toga osjetili da nema u vama više snage. Odakle još i ta dodatna snaga koju ste izvukli iz njega?
Koliko ste samo puta svjesno pojeli nešto za što ste znali da nikako ne smijete, a odnosi se na kvalitetu i količinu. Vaše tijelo ili točnije jetra se svojski pomučila da očisti otrove iz vas. I tada ste opet nastavili živjeti.
Kako su vas samo iscrpile besane noći zbog kojekakvih razloga, te ste takvi u stresu otišli na posao. A tamo su vam se svi mentalni mišići doslovce upalili kako bi izgledali normalno i kako bi zadatke mogli napraviti bez grešaka i kašnjenja. Ako sada počinjete tijelo gledati kao neko biće, je li vam ga je žao? Meni jako, jako.
Zabrinutost je tek početak
Sve ono što se nije moglo preraditi, očistiti, eliminirati jer ga je količinski previše, ostalo je na dnu. U nekom džepu, luknjici, a kad više ni tamo nije stalo, počelo je boljeti, činiti neke druge smetnje, tko zna sve koje.
Zabrinutost opet nije ni tada bila dovoljna čim smo bili spremni popiti kojekakve lijekove koji više štete nego pomažu, samo da se riješimo boli ili nekog drugog lošeg stanja.
Pozabaviti se s boli i njenim uzrokom koje naše tijelo trpi nije bila naša fokusiranost. Mi živimo u drugačijem društvu. Time se vjerojatno bave neki čudaci, vračevi, šamani ili neki duhovnjaci. Mi jednostavno nismo tako odgojeni. Nismo dio nekog plemena koji štuje odnose s tijelom na visokoj razini. Mi smo jednostavno članovi modernog društva u kojem nema vremena za takvo nešto. Zato i postoje tablete koje za 10 minuta rješavaju sve. Sjetite se koliko ste puta pročitali svojstva proizvoda koji su namijenjeni za sve boljke, a ono za što zapravo jesu, za ono na što najviše utječu, nije iskazano ili vrlo, vrlo rijetko.
Sam svoj gazda
Zaista je vrijeme da se za sebe pobrinemo, sami. Do ovog zaključka ste već vjerojatno došli ili bar pomislili na to. Vježbe za vratnu kralježnicu nisu istovremeno i vježbe za rameni pojas, jer svaka posebno utječe na pojedini dio. Ako to znamo, onda nećemo čuti: „Ali vježbam i opet me boli…“. Sve smo to pomiješali, a zaista postoji nešto za nešto, a ne nešto za sve. Danas je došlo vrijeme da se okrenemo svom tijelu i svemu onomu što se u njemu događa.
Zakon je zakon
Po principu akcije i reakcije, kada nešto učinimo, odnosno imamo početnu akciju, nakon nje dolazi posljedica te akcije. Tako će nas nakon pojedene loše ili pokvarene hrane početi boljeti trbuh, crijeva ili križa. To će se kod nekih dogoditi odmah, nekom nakon dva sata, a nekom tek nakon nekoliko sati. Ponekad nam treba vremena da se sjetimo zašto nas nešto boli, bez obzira što je to bilo prije nekoliko sati. Jednostavno zaboravljamo. Bol nas preplavi, pa ne možemo razumno razmišljati. Tek kad malo dođemo k sebi, počinjemo razmišljati i pronađemo uzrok.
Dobro je kad je to pokvarena hrana, pa ju je lako detektirati. No kad se radi o svježoj hrani koju naše tijelo ne prihvaća, a da to ne znamo, teže je detektirati. Tako se može dogoditi da se godinama u potpunosti krivo hranimo.
Ovdje sam napomenula samo kako to ide s hranom, odnosno konzumacijom na usta. Ne smijemo zaboravljati da naše loše stanje, koje će pokazati naše tijelo, može biti i zbog loših poslova koje radimo, loših navika – lošeg spavanja, nedostatka vježbanja, okruženja za nas lošim ljudima, konzumiranja loših vijesti, literature, informacija, loše komunikacije u koju smo involvirani.
Nisam napomenula da je sve prije navedeno zapravo stres kojeg tijelo doživljava, a manifestira ga kroz neko loše stanje kojeg kasnije osjećamo. Imamo iskustva da se razbolimo tek nakon nekoliko dana od stresnog događaja koji je prethodio.
Svakodnevna briga
Zato je i vrijeme da se okrenemo i pomognemo svom tijelu jer nam ono omogućava da budemo na ovoj planeti. Bez njega bili bismo samo nevidljiva duša koja ne bi mogla ovako živjeti kako mi živimo. Ne bismo mogli imati takva iskustva koja sada imamo. Ne bismo znali kakvog je okusa sladoled ili kako je to kada zagrliš nekoga.
Koliko se brinemo za njega toliko ćemo dugo biti na ovoj zemlji i uživati u njoj. Ono što će nas spasiti, jer mi nismo Bogovi, je da ćemo se nakon nekog neželjenog stanja upitati što je bilo prije toga, ne samo neposredno ili prije nekoliko sati, već neki puta to može biti i prije 5 godina. Sve na ovom svijetu ima svoj razlog, svoj uzrok i posljedicu. Jer je to prirodni zakon koji možemo odabrati slijediti ili ne, a on će i dalje postojati s nama ili bez nas.
Odnos prema vlastitom tijelu – dugovječnost
- Sami sebe zagrlite, podragajte
- Ljubite svoje rane i ožiljke, doslovce
- Dajte takvim ponašanjem svom tijelu podršku
- Ne ostavljajte ga samog i uplašenog
- Priredite si ono što volite – što god to bilo, jer to radite svom tijelu
- Dozvolite si, ma što to bilo, kočnice osjeti vaše tijelo, zgrči se
- Popipajte mišiće svog vrata
- Ne čuvajte gluposti i bespotrebne informacije u tijelu
- Izbacite to van – plešite, vozite bicikl, šećite, pjevajte…..izaberite što god
- Bol je kao znak STOP
- Stanite i porazgovarajte se samim sobom, a onda krenite dalje
- Sve ima svoje korake
- Neka ovo što sada čitate bude vaš prvi najbolji korak prema svom tijelu
Ovu kolumnu možeš poslušati na ovom LINKU
Povezano: Usporila sam i usporenje me dovelo do onoga za čim sam žudjela
