Kada razmišljamo je li nam život trošak ili ulaganje, gledajmo na vrijednost, ne na cijenu. Upravo ovaj način razmišljanja, trošak ili ulaganje, mnoge udaljava od više novca u životu. Strah od trošenja postaje veći od želje da imamo nešto.
Trošak ili ulaganje?
Neki dan sam u trgovini zdrave hrane kupio nekoliko stvari, potrošio sam veći iznos. Poznajem prodavačicu pa je prokomentirala da bolje da nisam dolazio. Shvatio sam na što misli. Trošak ili ulaganje… No, ja ne gledam cijenu, nego vrijednost. Svjesno sam i namjerno došao tamo po to što želim i znao sam da ću to platiti.
Kad gledamo na cijenu, sve nam je puno jer sve što damo od sebe nema svoju vrijednost, nego samo cijenu. Tada ne želimo platiti jer ne vidimo vrijednost koju dobivamo zauzvrat. Kada tako promatramo stvari, događa se loš osjećaj u nama kad plaćamo. Želimo ga izbjeći. I svatko to radi na različite načine. Netko pokušava ukrasti, netko zaraditi više, a netko ide mentalitetom žrtve i nesvjesno se sabotira u zarađivanju. „Logika“ ovoga je ako nemam, ne mogu ni trošiti. Kad smo u žrtvi, moramo imati opravdanje, kad imamo opravdanje, sve nam je dozvoljeno.
Mnoge dakle upravo ovaj način razmišljanja udaljava od više novca u životu jer je strah od trošenja veći od naše želje da možemo nešto imati. Samo razumijevanje ovog koncepta i primjena u svakodnevnom životu može značajno pomoći da izađete iz duga i nedostatka kad je novac u pitanju.
Povezano: Za one koji se bore s financijskom situacijom
Što konkretno možemo učiniti i kako prepoznati vrijednost
Tko od nas voli plaćati režije? Dobiješ hrpu papira za koje trebaš izdvojiti „teško zarađeni novac“. Na umu nam je samo cijena, odnosno količina dragocjenog novca koji će iz našeg novčanika preći u tuđi.
Umjesto novca počnimo gledati vrijednost. Ne želite platiti račun za struju? Ok, to bar nije problem. Ovaj platite, onda odite u elektru i odjavite struju. Ta-daaaaa! Oslobodili ste se plaćanja struje. Ponovite ovo sa svim što više ne želite imati u životu. Internetom, tekućom vodom, boravištem, automobilom… I sad imate svoj novac, nećete ga imati na što potrošiti. Novac će se gomilati i vi ćete biti sretni… ili? Pa nije li to ono što ste željeli? Nije, naravno! Vi biste željeli nešto za ništa. A to ne ide. Ne postoji besplatan ručak, samo postoje različiti načini da ga platite, a i ručak može biti različit.
Upravo ovo je razlog zašto osobno imam prepaid broj za mobitel. Kupujem bonove. Vratio sam se na bonove s pretplate prije više godina, kad sam počeo usvajati ovaj koncept. I značajno mi je pomoglo. Jer kad dobijemo račun, mi smo već potrošili dobra koja smo željeli. Tada je zaista teško odlučiti platiti sa zadovoljstvom. Ali kad nema više minuta, interneta ili poruka, onda s guštom odlazim do kioska po novi bon. Kad odete platiti nešto s veseljem, oslobađate put novcu da dođe do vas i bude pri ruci za novu kupnju.
Drugačije razmišljanje o životu, štednji i imanju
Ovo vas može dovesti do drugačijeg razmišljanja o životu i štednji i imanju. Opet iz vlastitog primjera govorim, supruga i ja nemamo niti jedan kredit. Niti ga imamo u planu dizati. Umjesto toga stavljamo novac na stranu. Imamo volju i želju odvajati za nešto jer se veselimo to nešto imati. Brže ćemo skupiti novac i kupiti ono što želimo po povoljnijoj cijeni. Uzmite samo da ne morate platiti kamate, no poznato je da kad se kupuje u gotovini mnogi odobravaju dodatan popust koji niti ne tražim, a dobijem ga. Super, je l’ da?
Druga strana medalje ove priče je odmah kupiti ono što želimo, platiti visoku kamatu i visoku cijenu te se obvezati platiti koliko se od vas traži bez obzira imate li novac ili nemate, bez obzira radite li ili ne. Pravila su jasna. Tada to što bi vam trebalo činiti zadovoljstvo i koristiti vam postaje vaš teret. Nema gušta u korištenju, posebno mrzite dan kad stigne uplatnica, onda kažete sebi ono što mi je rekla prodavačica u trgovini zdrave hrane, „bolje da nisam ni došao“.
