Svi volimo svoju slobodu, makar se ona sastojala i od malih stvari poput šetnje i odlazaka u kupovinu. Ne primjećujemo ljepotu te slobode jer se ona podrazumijeva, sve do onog dana kad se pojavi ono što će slobodu ograničiti, ugroziti ili čak i ukinuti.

Kad se pojavila mjera ograničenja kretanja, svi smo bili zabrinuti. Ja imam roditelje u drugom gradu i redovito ih posjećujem. Razgovarala sam s njima putem video poziva sve dok ih nisam mogla ponovo vidjeti.

I dok ograničenje slobode nudi neke nove mogućnosti koje nismo do sada razmatrali, dolazi do neželjenih nuspojava i padanja maski kod nekih ljudi. Znate ono kako u svakom vrtu ima korova, tako i u ljudskom rodu ima osoba koje jedva čekaju da dobiju malo vlasti u svoje ruke. To im je potrebno da bi se mogli bahatiti i kontrolirati nekoga, jer nisu mogli ni vlastiti život uzeti u svoje ruke.

Pravila postoje da bi se situacija dovela pod kontrolu i spriječile neželjene posljedice, no ne postoje zato da bi se ljudi zlostavljali pod krinkom legalnih dozvola.

 

U karanteni čovjek čovjeku može postati vuk

Jednog lijepog popodneva ja i suprug smo otišli u šetnju. U našoj županiji je kretanje dozvoljeno jer nismo imali veliki broj slučajeva koronavirusa, a ljudi su disciplinirani i nitko ne radi nerede. Tako smo sjeli uz zidić jedne zgrade kod poslovnog restorana, a to je inače mjesto gdje se djeca igraju loptom, tinejdžeri sjednu da bi otvorili limenku pive i neki prošeću psa koji je željan zabave.

Tek što sam sjela na betonsku površinu pojavio se zaštitar u novoj uniformi i zamolio mene i supruga da se maknemo. U hladnom tonu i s frustracijom u pogledu, nije rekao ni zašto, niti se legitimirao, samo je rekao da ne bi tu trebali sjediti. Pametniji popušta pa smo otišli, no stvarno smo bili neugodno iznenađeni drskošću ulickanog mladića koji je uzeo pravo da određuje gdje će tko sjediti. Naravno, drugi dan su se na istoj površini djeca igrala, psi skakali, a tinejdžeri otvarali svoje limenke pive.

U karanteni čovjek čovjeku može postati vuk. Netko će prijaviti susjeda koji je otišao bez maske u dućan i prevrtao po rukama limune koje nije kupio. Netko će prijaviti vlasnika kafića jer je premještao stolce iako kafić nije otvoren. A netko će tjerati ljude s javnih površina iako za tako nešto nema baš nikakve osnove.

I dok smo u ovome svemu zajedno i čekamo bolje dane, ne zaboravimo da cinkanje nije lijepa ljudska osobina. Ne zaboravimo da pravila nisu samo slovo forme na papiru, nego postoji nešto što se zove ljudska sloboda i pravo na slobodu mišljenja, i da ako se nađemo u situaciji da vidimo nekog tko radi nešto krivo, da argumentiramo zašto smo tako nastupili. Inače, uzaludna je sva demokracija kojom se volimo ponositi, jer breme Balkana proviruje iza svakog postupka u tom slučaju.