Svatko od nas zna barem jednu osobu koja je izgubila povjerenje u ljude. Može se raditi o blokadi intimnosti ili o nemogućnosti sklapanja novih poznanstava, ali rezultat je isti. Strah upravlja vama i sprečava vas da se otvorite nečem novom.

Davnih dana, kad sam bila na maturalnom putovanju, upoznala sam dvije nove prijateljice. Spontano smo se upoznale na plaži i družile se, jer sam se sukobila sa starim društvom iz razreda. Na kraju je sve ispalo mnogo bolje nego sam očekivala, a moja tadašnja, stara frendica je rekla: “Ali, kako si se usudila ići navečer van s osobama koje ne poznaješ?“

I u tome je poanta, usuditi se da u svoj život uvedete nekog novog, da osvježite svoje krugove, bez straha da će vam netko podmetati ili vas sabotirati.

 

Oprez ili paranoja?

Naravno, opreza nikad dosta, ali ovdje trebamo povući crtu između opreza i paranoje. Kad ste oprezni, onda provjeravate ono što čujete, istražujete, ali ne blokirate ljude da vam priđu. U slučaju paranoje, svi su protiv vas i žele vas povrijediti, iako vas nisu ni upoznali. Paranoja ne poznaje logiku, ona poznaje samo strah i paniku, a raditi nešto u stanju panike je poput plesa na čavlima. Naravno da će ispasti loše.

Priklanjanje starim obrascima ponašanja i držanje uz iste ljude kao pijan plota dovodi do zastoja. Vi biste nešto htjeli, ali se ne mičete s mjesta, pod izlikom da će biti još gore? Možda i bude, jer promjena nije laka, ali bolje je patiti na početku nečeg novog, nego se lagano daviti u monotoniji ustajalog obrasca koji ne donosi nikakve rezultate.

 

Žena koja ne vjeruje u ljubav

Zamislite ženu koja ne vjeruje u ljubav. Upoznala sam takvu, rekla je da ne bi muškarcu skuhala kavu ujutro jer je to udar na njena ženska prava. Ljubav je davanje, pa u tom slučaju možete zadržati svoju neovisnost i dostojanstvo, ali ne morate se ograditi bodljikavom žicom.

Ne poznajem nijednu osobu koja je uspjela potpuno sama, da se nikad nije nikom obratila, da nije tražila nijedan savjet ni progutala kritiku. Ali poznajem mnogo njih koji su unaprijed dignuli ruke jer bi to bilo preteško. Jer je uspjeh opasan i riskantan, jer bi ga možda skupo platili, jer poslije toga više ništa ne bi bilo isto.

Zato uspjeh i nije za svakoga, jer mentalno mijenja osobu koja postaje hrabra i širi vidike, pa njeni stari krugovi prijatelja to teško toleriraju.