U vremenu kada smo okruženi savjetima za brz uspjeh, instant sreću i stalnu produktivnost, autorica Dragica Burazin odlučila je krenuti potpuno suprotnim putem. U svojoj knjizi „Čovjek na ušću sa izvorom” vodi nas na duboko, slojevito i iskreno putovanje kroz unutarnji svijet čovjeka. Poziva nas na suočavanje sa sobom – sa svjetlom, ali i tamom koju često pokušavamo potisnuti.

Ovo neobično djelo spaja poeziju, kratke prozne zapise, psihološke uvide, filozofska promišljanja i autobiografske priče u jedinstven književni mozaik. Jedan od njegovih središnjih motiva jest kintsugi, drevna japanska umjetnost popravljanja razbijenog porculana zlatom. Upravo u toj simbolici autorica pronalazi snažnu poruku – naše pukotine nisu nešto što treba skrivati, nego dio naše životne priče koji nas oblikuje.

„Ne može se do svjetlosti doći bez tame. I jedno i drugo postoji u nama, a tek kada pomirimo obje strane dolazi do prave integracije bića i cjelovitosti“, kaže Dragica Burazin.

Život kao mozaik različitih iskustava

Možda upravo zato ni njezina knjiga ne pristaje u jedan književni žanr. Kao što se tijekom života kretala od IT sektora i upravljanja ljudskim potencijalima do psihoterapijskih edukacija i waldorfske pedagogije, tako i njezino pisanje spaja različite perspektive.

Kako sama kaže, život je oduvijek promatrala „iz više uglova i sa širom slikom, jer život sam po sebi i jeste jedna velika, kompleksna cjelina. A svaki čovjek je posebna cjelina kojoj je potrebno vrlo oprezno i sa širinom duha pristupati.“

Takav način promišljanja prožima cijelu knjigu, u kojoj se poezija, psihološki uvidi i osobne priče prirodno nadopunjuju i tvore skladnu cjelinu.

Knjiga koja se ne čita samo riječima

Posebnu dimenziju djelu daju ilustracije koje prate gotovo svaki tekst. One nisu tek estetski dodatak, nego sastavni dio priče.

Autorica ističe kako suvremene tehnologije danas umjetnicima omogućuju povezivanje različitih umjetničkih izraza, stvarajući snažnije emocionalno iskustvo. Posebno je raduje što su upravo čitateljice prepoznale autentičnost tog spoja te u svojim recenzijama potvrdile da ilustracije dodatno produbljuju poruku svake pjesme i proznog zapisa.

„Drago mi je da su čitateljice prepoznale autentičnost, ali više od svega jačinu i težinu poruke koju svaka ilustrovana poema ostavlja nakon čitanja.“

Najveća hrabrost krije se u ranjivosti

Jedna od najvažnijih poruka knjige odnosi se na odnos prema vlastitim emocijama. Dragica Burazin smatra kako smo predugo živjele u uvjerenju da moramo biti snažne pod svaku cijenu, dok su tuga, strah ili ranjivost često bili potisnuti.

„Živimo u eri buđenja i transformacije. Najveća hrabrost i iskrenost kriju se upravo u pokazivanju vlastite ranjivosti. Drago mi je da se u individualnoj svijesti događaju veliki pomaci jer su naše majke, bake i pretkinje često bile prisiljene potiskivati svoje osjećaje i živjeti u toksičnim odnosima.“

Prema njezinu mišljenju, tek prihvaćanjem svih svojih dijelova – i svijetlih i tamnih – možemo doći do unutarnjeg mira, proširiti vlastitu svijest i izgraditi zdraviji odnos sa sobom, ali i s drugima.

Kako ističe, upravo je to jedna od temeljnih poruka knjige:

„Kroz svoju knjigu pokazujem drugi, iskustveno provjeren put do cjelovitosti bića. Ne može se do svjetlosti doći bez tame – i jedno i drugo je u nama. Tek kad pomirimo obje strane, dolazi do prave integracije bića, širenja svijesti i cjelovitosti. Glavna poruka knjige poziv je na zdravije življenje i zdrav kontakt, prvenstveno sa sobom, a potom i s drugima.“

Ego govori glasno, Sebstvo govori tiho

Velik prostor u knjizi posvećen je odnosu ega i autentičnog Sebstva. Dragica Burazin objašnjava kako ego često traži priznanje, potvrdu i pažnju te je usmjeren prema rezultatima i očekivanjima. Nasuprot njemu, Sebstvo djeluje iz unutarnjeg mira i ljubavi, bez potrebe za dokazivanjem.

„Ego je uglavnom bučan, nerijetko agresivan, ima infantilno ponašanje, željan je dokazivanja i pažnje, navezan na cilj, rezultat, nagrade i aplauze. Sebstvo dolazi iz pomirenosti, ljubavi i suštinske snage jedne ličnosti, ne vezujući se uz očekivanja.“

Autorica vjeruje da razliku između ega i Sebstva često možemo prepoznati i bez riječi.

„Često nam to otkriva neverbalni jezik čovjeka. Energija nikad ne laže, a na nama je da naučimo slušati vlastitu intuiciju.“

Životne lekcije koje ne nalazimo u udžbenicima

Među najdirljivijim dijelovima knjige nalaze se osobne priče koje ostavljaju snažan dojam upravo zato što nisu uljepšane. Posebno mjesto zauzima prijateljstvo s bakom Micom, staricom od 91 godine, od koje je, kaže, naučila više nego iz brojnih stručnih knjiga. Susret s njom naučio ju je kako ne živjeti prema tuđim očekivanjima, nego pronaći vlastiti put, slušati svoje srce, ostati ponizna i živjeti autentično za što je potrebna hrabrost da ne izdajemo sebe.

„Čovjek se prepoznaje po sitnicama koje ga vesele i čine živim, po načinu na koji se odnosi prema drugima“, poručuje.

Jednako osobna je i priča o majčinoj bolesti, kroz koju autorica govori o iskustvima i spoznajama koje je stekla tijekom tog životnog razdoblja.

„Meni je Bog dao da idem ovim putem, moja se misija završila s pokojnom majkom, ali ne i s drugim ljudima, jer u osnovi svih mojih postupaka i aktivnosti leži čovjekoljublje. Ljudski resursi, najvažniji resursi planete Zemlje.“

„Znanje koje se ne dijeli nije znanje“, jedna je od misli koja se provlači kroz cijelu knjigu.

Žena kao pokretač dubljih odnosa

Iz osobnog iskustva razgovor se prirodno širi i na pitanje odnosa među ljudima i mjesta koje žene imaju u njihovu oblikovanju. Govoreći o suvremenom društvu, Dragica Burazin upozorava kako tehnologija sve češće zamjenjuje stvarnu bliskost među ljudima. Ipak, vjeruje da upravo žene imaju važnu ulogu u stvaranju iskrenijih i zdravijih odnosa.

„Žena je oduvijek bila izvor života i danas više nego ikad ima odgovornost širiti svijest o dubljim i povezanijim odnosima u kojima se njeguje vitalnost i ljubav“, ističe.

Preduvjet za to vidi u osobnom radu na sebi, hrabrosti da otvoreno govorimo o emocijama i spremnosti na istinsku povezanost.

Najteža planina zove se mir

Na kraju razgovora pitamo je koja je od vrijednosti o kojima piše – sloboda, ljubav ili mir – za nju osobno bila najteže osvojiva.

Odgovor stiže bez mnogo razmišljanja.

„Mir. Temperamentna sam osoba i nosim nomadski karakter pa mi je teže bilo u mlađim godinama doći do trajnog stanja mira. Danas, nakon tolikih iskustava i integracije svega, osjećam da se ta planina stabilizovala kroz duhovno sazrijevanje i dublje poniranje u smisao života.“

Možda upravo zato njezina završna poruka zvuči toliko snažno:

Jer, kako pokazuje „Čovjek na ušću sa izvorom”, naše pukotine nisu znak slabosti. One su mjesta kroz koja najčešće ulazi svjetlost.

Gdje naručiti knjigu?

Knjiga je dostupna kupcima u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini te Srbiji. Svoj primjerak možete jednostavno naručiti putem službene web stranice dragicaburazin.com uz odabir opcije narudžbe koja vam najviše odgovara.

Napomena: Intervju sadrži promo elemente.