Kad uzmem u ruke roman Lise See, znam da me ne čeka lagano štivo. Njezine knjige nisu napisane da nas zabave ni da nam pruže nekoliko sati bezbrižnog bijega od stvarnosti. One nas pozivaju da zastanemo, otvorimo um i srce te pokušamo razumjeti živote žena koje su stoljećima živjele u svijetu potpuno drugačijem od našega. Kćeri Sunca i Mjeseca upravo je takva knjiga, a ova recenzija nije tek prikaz radnje, nego uvid u priču koja ostavlja dubok trag.
Smješten u Los Angeles 1870. godine, roman prati sudbine triju Kineskinja – Golubice, Latice i Mjeseca – koje životne okolnosti dovode u novi svijet. Suočene s predrasudama, nasiljem i teškim položajem žena i imigrantica, pronalaze snagu u prijateljstvu koje postaje njihovo najveće uporište.
Povijest, emocije i glasovi žena koji se ne zaboravljaju
Ovo nije roman koji ćete zatvoriti s osmijehom na licu ili poželjeti odmah ponovno pročitati. Borba protkana tradicijom, patrijarhatom i teškim sudbinama jednostavno ne ostavlja prostor za lakoću. Težak je, emotivan i potresan, ali upravo u tome leži njegova vrijednost. Čitajući ga, nisam tražila zabavu, nego sam nastavila upoznavati život kineskih žena kroz povijest – njihove običaje, patrijarhalni sustav u kojem su živjele, ograničenja koja su im bila nametnuta, obiteljske odnose i teret očekivanja koji su morale nositi od najranije dobi.
Lisa See po tko zna koji put potvrđuje da je majstorica u prikazivanju ženske izdržljivosti. Njezine junakinje suočavaju se s nepravdama koje se često čine potpuno neizdrživima, ali upravo u tome otkrivaju svoju snagu. Povijesne činjenice vješto isprepliće s duboko emotivnom pričom. Njezini likovi nikada nisu samo književni junaci. Oni djeluju stvarno, sa svim svojim strahovima, nadama i pogreškama. Posebno me se dojmilo kako autorica prikazuje odnos između tradicije i osobne slobode te koliko je ponekad visoka cijena koju žene plaćaju kako bi ostale vjerne sebi ili zaštitile one koje vole.
Roman otvara i brojna pitanja o položaju žene, identitetu, obiteljskim obvezama i slobodi izbora. Iako je radnja smještena u kineski kulturni kontekst, mnoge emocije i dileme univerzalne su i lako ih je prepoznati bez obzira na vrijeme ili mjesto.
Kome je knjiga namijenjena?
Stil Lise See i dalje je elegantan, miran i nenametljiv. Ne poseže za senzacionalizmom ni kada opisuje najteže trenutke. Upravo zato njezine priče ostavljaju snažan dojam – emocije dolaze prirodno, bez potrebe za pretjerivanjem.
Ako tražite lagan ljetni roman, ovo vjerojatno nije knjiga za vas. No ako volite povijesnu fikciju koja educira jednako koliko i emotivno pogađa, ako vas zanimaju priče o ženama koje su morale pronaći snagu ondje gdje se činilo da je nema, tada će vas Kćeri Sunca i Mjeseca teško ostaviti ravnodušnima.
Za mene ovo nije bila knjiga u kojoj sam “uživala”. Bila je to knjiga iz koje sam mnogo naučila. A ponekad upravo takve knjige ostaju s nama najdulje.
