Jako puno ljudi koji rade u korporaciji reći će da mrze svoj posao, ali usprkos tome ostaju raditi jer smatraju da im rad u korporaciji pruža određenu sigurnost i financijsku stabilnost naspram rizika koji je prisutan kada ulazimo u poduzetništvo.
Je li rad u korporaciji najbolji izbor?
Za mnoge sigurno i jeste jer ih poduzetništvo ne zanima ili zbog prezaduženosti ne vide drugu alternativu. Istaknula bih par negativnih strana rada u korporaciji kojih svakako trebamo biti svjesni kad odlučujemo o svojoj budućnosti.
O TIMSKOM RADU – Prvo što mi pada na pamet vezano za rad u korporaciji su, najčešće, loši međuljudski odnosi. Puno je ljudi koji vole timski rad, ali timski rad nije uvijek jednostavan. Kako izreka kaže, “sto ljudi, sto ćudi”. Ako su u timu teške osobe koje ne žele saslušati i ne poštuju tuđa mišljenja, ako su prenametljive, preglasne, ako se vrijeđaju kada im netko kaže da njihov prijedlog možda i nije najbolji, onda je ravnoteža timskog rada itekako poljuljana, kvaliteta narušena, obavljanje posla može postati noćna mora. Rezultat će biti stres, frustracije, nezadovoljstvo.
O MOGUĆNOSTI NAPREDOVANJA – Kad dođete u korporaciju čeka vas određena struktura, nadređeni koji možda znaju manje od vas i kojima možda ne odgovara da napredujete. Vi ste otprilike “neprijatelj” koji se tek treba dokazivati, a često nije niti poželjno da pokažete previše jer ćete predstavljati potencijalnu opasnost. U tom slučaju vam neće biti veselo jer će vas sputavati kako ne biste došli do izražaja i onda ćete teško napredovati. Većina razmišlja o vlastitoj poziciji, a ne o ciljevima organizacije.
O PRIVRŽENOST KORPORACIJI – Ljudi koji godinama rade u korporacijama vežu se za korporaciju, ulažu svoj maksimum za ciljeve organizacije, ali treba znati da se korporacija ne veže za njih. Korporacija je mehanizam koji vas može zamijeniti u bilo kojem trenutku. Nemojte biti u zabludi i misliti da ste baš vi, koji radite toliko predano, nezamjenjivi.
O RADNOM VREMENU – Imat ćete radno vrijeme, ali kad morate dovršiti posao, ostajat ćete prekovremeno, a to vam najčešće neće biti plaćeno. S druge strane, kad se nađete u situaciji da nemate što raditi, nećete moći otići ranije.
Puno je tu borbi s vjetrenjačama kojima se ne nazire kraj.
Zašto sam odlučila otići iz korporacije?
Vrijeme je pokazalo da ulažem previše, a dobivam premalo, da sam sputana, da moj potencijal ne može u korporaciji biti iskorišten. Kreativnost nije bila cijenjena, nije bila nagrađivana niti prepoznata. Uvijek se hodalo po već uhodanim stazama koje s vremenom postanu dosadne. Poduzetnički duh u meni me tjerao na traženje novih staza. Imala sam osjećaj da život pored mene prolazi, jer svaki dan je isti, svaki dan gledate iste ljude, ništa novo i značajno se ne događa – taj osjećaj više nisam mogla zanemarivati. Ako zanemarimo sebe, gdje smo?
„Svatko je sam sebi vodič. Zar bi itko drugi to mogao biti?“ Gautama Buddha
Autorica: Marijana Glavaš
Menadžerica u malom poduzetništvu
