Otvorim društvene mreže, a ondje reklama na reklamu. Netko pokazuje kremu koju navodno ne može prestati koristiti, netko hotel u kojem je proveo „čarobnih nekoliko dana”, netko omiljeni restoran, netko haljinu bez koje, čini se, više ne može zamisliti život. Između dvije reklame možda se provuče fotografija nečijeg djeteta ili šalice kave. Došli smo do točke u kojoj više nije pitanje tko sve može postati influencer, nego tko će nakon svega ovoga uopće ostati vrijedan našeg povjerenja. Kad svi prodaju sve, preporuka polako gubi težinu.
Postoji nešto što publika svakodnevno osjeća, ali možda još nije do kraja artikulirala: umor od neprestanog reklamiranja. Društvene mreže postale su zagušljive trgovine u kojima se više ne može disati. Nekada smo ondje dolazili vidjeti što rade prijatelji, pogledati fotografiju s putovanja ili pročitati nečije mišljenje. Danas se čini da smo ušli u izlog iz kojeg nema izlaza. Netko reklamira kremu, netko usisavač, netko odjeću, netko vlastiti život, a netko čak i vlastitu autentičnost.
Ideja influencerstva u svojim je počecima imala smisla. Temeljila se na povjerenju i osjećaju da nam preporuku daje netko tko je proizvod doista isprobao. No u međuvremenu se dogodila inflacija utjecaja. Kada svatko s mobitelom i prstenastim svjetlom može postati „kreator sadržaja”, a svaki profil s nekoliko tisuća pratitelja oglasna ploča za sve što dođe pod ruku – od deterdženta za rublje do kockarnica – nestaje ono najvažnije: vjerodostojnost.
Vidljivost nije isto što i kredibilitet
Primjećujete li da u jednom danu možete vidjeti deset različitih profila koji promoviraju isti serum, restoran, hotel ili modni brend? Slični kadrovi, gotovo identične formulacije, isti superlativi i jednako uvježbano oduševljenje. Svi su nešto upravo otkrili i baš svi imaju potrebu podijeliti tu „sjajnu preporuku”.
Brendovi su shvatili da više ne moraju angažirati jednu veliku zvijezdu. Dovoljno je poslati desetke PR-paketa manjim i srednjim kreatorima, platiti objave i stvoriti dojam da je proizvod posvuda. Marketing je postao igra masovnosti: što više profila, što više objava, što više pojavljivanja u feedu. Brendovi su, u želji da budu posvuda, zaboravili da prisutnost nije isto što i poželjnost. A još manje isto što i povjerenje.
Kada isti proizvod u nekoliko dana pohvali dvadeset različitih ljudi, počinjemo se pitati gledamo li stvarno oduševljenje ili samo dobro koordiniranu marketinšku kampanju. To prestaje biti preporuka i postaje šum.
Milijun pregleda nije dokaz da milijun ljudi vjeruje onome što gleda. Vidljivost se može kupiti. Kredibilitet ipak treba zaslužiti.
Kreatori sadržaja ili hodajuće reklamne površine?
Neki profili danas izgledaju kao neprekidni reklamni katalozi. Jedna objava kozmetika, druga restoran, treća putovanje, četvrta odjeća, peta dodatak prehrani. Život je postao tek scenografija za sljedeću plaćenu objavu.
Ako danas reklamirate serum, sutra madrac, prekosutra financijsku aplikaciju, a za vikend kockarnicu, teško je očekivati da će publika svaku vašu preporuku doživjeti kao osobno iskustvo. Ne može baš sve biti omiljeno. Ne može baš svaki proizvod promijeniti život. I ne može baš svaka suradnja biti nešto što biste preporučili najboljoj prijateljici.
Nemam ništa protiv plaćenih suradnji, PR-paketa ni činjenice da je ljudima to posao. I sama sam dio te industrije. Kreatori imaju pravo naplatiti svoje vrijeme, znanje i doseg. Ali postoji razlika između dobro osmišljene suradnje i pretvaranja svakog profila u prodajni kanal. Pitanje je samo gdje završava poslovna suradnja, a počinje gubitak vlastitog kriterija.
Publika nije naivna
Koliko god filtera stavili na kameru i koliko god opušteno zvučalo ono famozno „Mnogi ste me pitali…”, publika sve bolje prepoznaje kada se iza spontanosti krije unaprijed dogovorena kampanja. A kada netko neprestano nešto preporučuje, vrlo brzo prestajemo slušati što govori.
Upravo je zato povjerenje postalo najugroženija valuta influencer marketinga. Možete kupiti doseg, organizirati raskošno predstavljanje proizvoda i poslati stotine poklon paketa, ali ne možete narediti publici da vam vjeruje.
Dobar primjer toga kako se čuva kredibilitet jest ono što odbijemo. Dobila sam upit za suradnju od Temua, ali sam kao uvjet tražila da sama odaberem proizvode koje ću reklamirati. To im nije odgovaralo, a ja ne želim reklamirati ono u što ne vjerujem. Istodobno na društvenim mrežama gledamo profile sa stotinama tisuća pratitelja koji bez zadrške promoviraju sve što im se ponudi. I to je njihovo pravo, ali onda se nemojmo čuditi kada publika počne propitivati koliko u tim preporukama ima osobnog uvjerenja, a koliko poslovnog interesa.
Što će publika početi nagrađivati?
Možda je počela svojevrsna influencerska recesija. Neće kreatori sadržaja nestati, ali model u kojem je kvantiteta važnija od kvalitete sve teže može održavati povjerenje publike. Opstat će oni koji imaju stvarno znanje, iskustvo, osobnost i integritet. Nagradu će dobiti oni koji ne reklamiraju baš sve, koji znaju odbiti suradnju i koji publici nude nešto više od još jednog savršeno osvijetljenog videa i proizvoda na mramornoj podlozi. Znanje, humor, dobru priču, korisnu informaciju ili stav koji nas tjera na razmišljanje.
A brendovi će možda napokon shvatiti da nije poanta biti na svakom profilu, nego na pravom profilu. Jedna uvjerljiva i iskrena preporuka može vrijediti više od stotinu generičkih objava. Dugoročna vrijednost brenda ne gradi se količinom poslanih poklon paketa.
Ono što slijedi jest prirodna selekcija
Ne gledamo kraj influencerstva, nego kraj njegove masovne, nekontrolirane i često besmislene verzije. Jer ljudi nisu otvorili društvene mreže kako bi im netko svakih trideset sekundi objašnjavao što im nedostaje i što moraju kupiti.
Budućnost influencerstva mogla bi pripasti onima koji su shvatili da ne moraju baš sve pokazati, sve isprobati i sve preporučiti. U vrijeme u kojem svi nešto prodaju, iskrenost bi ponovno mogla postati najbolji marketinški potez.
Najveći paradoks današnjeg influencerstva: što više pokušavaš utjecati na sve, to manje ljudi doista sluša što imaš za reći. Barem se meni tako čini. Ali, živi bili pa vidjeli!
Povezano: Kultura unboxinga i manipulacija željama: Otvaramo kutije, a praznimo živote!

