Koliko ste puta odlučili da ćete se početi više kretati, a onda tu odluku odgodili za ponedjeljak, sljedeći mjesec ili neko mirnije razdoblje života? Možda problem nije u tome što ne znamo koliko je kretanje važno, nego u tome što još nismo pronašli dovoljno snažan vlastiti razlog za promjenu.

„Nemam vremena.” „Preumorna sam.” „Kad završim ovaj projekt, počet ću.” „Znam da bih trebala, ali jednostavno se ne mogu pokrenuti.” Zvuči poznato? Većina nas dobro zna da je redovita tjelesna aktivnost važna za zdravlje. Znamo da dugotrajno sjedenje nije dobro i da bismo trebali manje vremena provoditi pred ekranima. Pa ipak, ono što znamo često se ne podudara s onim što doista činimo.

Zašto znanje nije dovoljno za promjenu?

Kada govorimo o tjelesnoj neaktivnosti, često mislimo da je problem u nedostatku discipline, volje ili motivacije. Međutim, promjena ponašanja mnogo je složeniji proces. Na naše odluke utječu svakodnevne obveze, umor, navike, prethodna iskustva, očekivanja, ali i način na koji doživljavamo sebe i vlastite mogućnosti.

To je posebno izraženo kod ljudi koji velik dio radnog dana te slobodno vrijeme provode sjedeći. Nakon osam sati za računalom, obiteljskih obveza i svega što dan donosi, odluka o dodatnoj tjelesnoj aktivnosti lako završi na dnu popisa prioriteta. I tako dan za danom.

Pritom se često pojavljuje i osjećaj krivnje jer ponovno nismo učinili ono što znamo da bi bilo dobro za nas. Ali osjećaj krivnje rijetko je dobar temelj za dugoročnu promjenu.

Što ako pitanje nije „Kako se natjerati?”, nego „Zašto mi je to važno?”

Kada razmišljamo o tjelesnoj aktivnosti, najčešće govorimo o zdravlju, kondiciji, tjelesnoj težini ili izgledu. Sve su to razumljivi razlozi, ali nisu nužno jednako važni svakoj osobi. Nekome će kretanje značiti više energije za igru s djecom ili unucima. Nekome mogućnost da bez poteškoća uživa u putovanjima i prirodi. Nekome predah od svakodnevnog stresa, osjećaj slobode ili vrijeme koje napokon može posvetiti sebi.

Upravo tu dolazimo do važnog pitanja:

Što bi se u mojem životu promijenilo kada bih bila tjelesno aktivnija? Odgovor na to pitanje može biti mnogo osobniji i snažniji od opće preporuke da se trebamo više kretati.

Logoterapija, psihoterapijski pravac koji je utemeljio Viktor Frankl, posebno naglašava čovjekovu usmjerenost prema smislu i vrijednostima. Takav pristup otvara mogućnost da tjelesnu aktivnost ne promatramo samo kao zdravstvenu obvezu, nego i kao način ostvarivanja onoga što nam je u životu važno.

Promjena ne mora početi velikim koracima

Kada odlučimo promijeniti navike, često postavljamo prevelike ciljeve. Od ponedjeljka ćemo vježbati tri puta tjedno, svakodnevno hodati deset tisuća koraka ili potpuno promijeniti način života. A onda dođe prvi nepredviđeni događaj, umor ili nedostatak vremena i sve se vrati na staro.

Možda promjena ne mora početi velikim planom. Možda može početi kratkom šetnjom, ustajanjem od radnog stola tijekom radnog dana, odlaskom pješice do trgovine ili odabirom stepenica umjesto dizala. Takvi mali koraci mogu biti početak stvaranja novih navika.

Važno je da promjena bude izvediva, ali i da za nas osobno ima smisla.

Besplatna edukacija na daljinu „Smisao u pokretu”

Upravo se pitanjem kako potaknuti promjenu navika bavim u svojem doktorskom istraživanju na Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Kao magistra kineziologije i logoterapeutkinja, u istraživanju povezujem spoznaje o tjelesnoj aktivnosti s logoterapijskim pristupom motivaciji, odgovornosti, osobnim vrijednostima i smislu.

U sklopu istraživanja provodim besplatnu online edukaciju „Smisao u pokretu”, namijenjenu osobama koje žele bolje razumjeti što ih pokreće, što ih zaustavlja te kako pronaći vlastiti razlog za aktivniji život.

Nećemo brojati korake, propisivati treninge niti postavljati nerealne ciljeve. Umjesto toga, razgovarat ćemo o tome zašto je ponekad teško promijeniti ono što nam ne koristi, kako se nositi s preprekama i kako male, izvedive promjene povezati s onim što nam je u životu doista važno.

Edukacija se provodi na daljinu, a snimke predavanja dostupne su i za naknadno gledanje.

Tko se može uključiti?

U istraživanje se mogu uključiti žene u dobi od 35 do 60 godina koje rade pretežno sjedeći posao i trenutačno nisu dovoljno tjelesno aktivne, bez obzira na to razmišljaju li već o promjeni svojih navika ili još nisu donijele takvu odluku. Naravno, dobrodošli su i muškarci koji ispunjavaju iste uvjete!

Ako imate prijatelje ili poznanike koji puno sjede, premalo se kreću i stalno odgađaju promjenu, slobodno podijelite ovaj članak s njima. Možda im upravo ovaj poziv bude poticaj za prvi korak.

Sudjelovanje je dobrovoljno i besplatno. Uključuje ispunjavanje početnog i završnog upitnika, a sudionici se mogu uključiti u edukacijsku ili kontrolnu skupinu. Podaci se obrađuju uz zaštitu privatnosti sudionika.

Ako se prepoznajete u rečenici „Znam da bih se trebala više kretati, ali…”, možda je upravo sada prilika da svoje „ali” pretvorite u prvi mali, konkretan korak.

Za informacije i prijavu na istraživanje KLIKNITE OVDJE

Autorica: Vedrana Nucak, mag. cin., logoterapeutkinja i doktorandica Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.