Ne tako davno, bila sam na eventu sa svojim devetogodišnjim sinom Blaisom. Kao i obično, bila sam našminkana. Gledao me i iznenada upitao: „Mama, zašto si našminkana?“
„Zato što volim izgledati lijepo,“ rekla sam.
„Tko ti je rekao da si ružna bez šminke?“ upitao je.
Utihnula sam i mislila o mnogim ljudima koji su, na ovaj ili onaj način, doprinijeli da se osjećam ružnom bez šminke.
I ja sam bila kriva – često sam samoj sebi rekla da izgledam užasno bez šminke – moje trepavice i obrve se miješaju sa žućkastim tonom moje kože, moje usne nisu punašne kao što sam željela da budu, moji obrazi nikad ne dobivaju taj „prirodni“ ružičasti sjaj.
Na snimanju glazbenog spota u Čikagu, upoznala sam Lorettu Wilger. U vrijeme kada sam ja bila tinejdžerica Loretta je bila model u talijanskom Vogue, dijelila je pozornicu s Cindy Crawford, Iman i mnogim drugim top modelima, tada sam željela izgledati poput njih.
Dok me šminkala, podijelila je sa mnom svoja iskustva modela – glamurozna i vesela iskustva, ali i teške trenutke sumnje i osjećaja usamljenosti – većinu kojih sam mogla povezati sa svojih nekoliko godina kada sam bila super zvijezda u svojoj rodnoj Hrvatskoj. Ali, Loretta je također govorila kako je preokrenula svoj život, našla dublju „unutarnju“ ljepotu i sada osnažuje žene da se osjećaju lijepima.
Tko te uvjerio da nisi lijepa?
„Lijepa!“ Loreta je rekla uvidom u moje lice, prije nego je nanijela bilo kakvu šminku. Osjetila sam navalu suza koje su dolazile i škakljale moj nos koji je pocrvenio. Cijelog života sam bila u središtu pozornosti, uvijek s potpunom šminkom. Skoro nikada nisam osjetila da je to naglašavanje mojih svojstava, to je bilo njihovo pokrivanje. Loretta se nasmijala svojim nježnim i prekrasnim osmijehom, koji nije došao samo izvana, nego iz njezina srca. Istog trenutka, željela sam vjerovati da sam lijepa.
Odrastajući, nisam bila jedna od „lijepih“ djevojaka – Imala sam slomljene mliječne zube i godinama sam imala „ružan“ osmijeh.
Kao tinejdžeri, moji prijatelji i ja smo često bili brutalni u ocjeni naših tijela – Ja sam bila ona s velikim bedrima i debelim listovima – tako različita od modela s dugim, tankim nogama. Na mom prvom koncertu u lokalnom nogometnom klubu, prišla su mi dva trenera prekrasnog izgleda i rekli da imam sjajne noge za igranje nogometa – debele i muške. (Od tog trenutka nikad nisam nosila ravne cipele. Nikad!)
U noći kada sam poslala poznata, doživjela sam najveću transformaciju u svom životu – moje kovrče su bile izravnane, imala sam tešku šminku. Moja sličnost s najljepšom ženom svih vremena – Marilyn Monroe, sve je ostavila bez daha.
„Ali, ja nisam Marilyn, ja sam Tajči,“ rekla sam na jednom intervjuu, shvaćajući da sam uhvaćena u ovoj prekrasnoj slici koju su svi voljeli, ali to nisam bila ja.
I onda je tu bila „unutarnja“ ljepota…o kojoj mnogi pričaju u istom dahu dok govore kako lako djevojke mogu postati „prljave“.
Prije nekoliko godina, istraživala sam ovu temu sa svojom terapeutkinjom. Ona je rekla: “Biti priznat, željen, voljen – to su ljudske potrebe. Da shvatiš da te stvari mogu doći samo ako si ono što jesi, upravo onakva kakva jesi – to je ono što nisi znala.“
Ali lekcija da je biti svoj dovoljno da budemo priznati, željeni i voljeni je najteža životna lekcija od svih. Ona koja zapravo ne može biti svladana – jer je nešto što svi već znamo duboko u sebi. Možemo, međutim, raditi na svladavanju tehnika za „odučavanje“ od kulturalne uvjetovanosti i razotkriti, prigrliti i živjeti našu istinu.
Bez svjesnosti da ne moramo izgledati na određen način, ponašati se na određen način ili zadovoljiti našu „publiku“ – tkogod da je naša publika – uvijek će nam biti teško osjećati se lijepima.
Kad počnemo vjerovati da smo mi „dovoljni“, kada držimo do našeg „Ja sam,“ naša unutarnja ljepota će se pokazati bez obzira nosimo li šminku ili ne, bez obzira jesu li naše oči plave ili smeđe, obrazi veliki ili mali, koža naborana ili glatka, usne pune ili tanke.
I to je ono što sam trebala čuti od Lorette točno u vrijeme kada sam ju srela. Ali, kada je završila sa šminkanjem i kada sam se pogledala u ogledalo, osjećala sam se previše izložena.
Zamolila sam da nanese malo više. Slušala je bez osuđivanja. Osjetila je moju nesigurnost, dala mi dovoljno hrabrosti i pustila me da se liječim svojim tempom. Bila je kao učitelj koji prikazuje, daje vam lekciju, inspirira vas svojim primjerom i tada vas ostavlja da sami upijete lekciju.
Oko godinu dana kasnije, vratila sam se Loretti da je intervjuiram za svoj talk show Waking Up in America. Zamolila sam je da napravi „lagani“ makeup za naše snimanje. Nasmiješila se, uzvratila sam osmijeh s povjerenjem i zahvalnošću.
Loretta je super model za mene…Model super osobe koja inspirira, ohrabruje i osnažuje.
Loretta Wilger, vlasnica „Looks“ kozmetike, primjenjuje svoje profesionalno iskustvo kako bi pomogla ženama i mladima da se unaprijede i postignu višu razinu samopouzdanja.
Autorica: Tajči Cameron
Prijevod: Marijana Glavaš
