U svakodnevnom govoru riječ ranjivost je često popraćena negativnim asocijacijama i koristimo je kad želimo reći da netko ili mi sami imamo neku slabu točku ili smo izloženi nekoj vrsti rizika. U tom smislu, ranjivost upućuje na slabost ili nezaštićenost. U psihologiji konstrukt ranjivosti ima šire i složenije značenje te opisuje univerzalnu ljudsku karakteristiku koja proizlazi iz našeg biološkog ustroja, razvojnog puta tijekom života i načina na koji uspostavljamo i održavamo odnose s drugima.

Što je zapravo ranjivost?

Prema Američkom psihološkom udruženju (APA) ranjivost se definira kao sklonost razvoju stanja, poremećaja ili bolesti kada je osoba izložena specifičnim agensima ili uvjetima. Drugim riječima, možemo je opisati kao povećanu osjetljivost na određene emocionalne, kognitivne ili interpersonalne podražaje koja se očituje kao predispozicija za razvoj psihičkih smetnji, emocionalnu reaktivnost, postojanje kognitivnih obrazaca koji povećavaju rizik od depresije ili anksioznosti (npr. negativne misli) ili izraženiju osjetljivost na interakcije i situacije povezane s odnosima s drugim ljudima (npr. strah od odbacivanja).

Uzroci ranjivosti: Uloga genetike i ranog djetinjstva

Istraživanja ranjivosti upućuju na zaključak da ona ovisi o urođenim karakteristikama poput osjetljivosti živčanog sustava i uvjetima okoline u kojoj smo odrastali. Način i kvaliteta povezanosti koju smo kao dijete ostvarivali s odraslim osobama koje su se brinule o nama utječe na našu sposobnost izražavanja i zadovoljavanja potreba te regulacije emocija, posebno neugodnih poput srama, krivnje, ljutnje ili straha.  

Brené Brown: Ranjivost kao temelj hrabrosti i kreativnosti

Amerikanka Brené Brown, profesorica i znanstvenica na Fakultetu socijalnog rada Sveučilišta Houston definira ranjivost kao nesigurnost, rizik i emocionalnu izloženost čime bitno ne odstupa od definicije službene psihologije, ali joj potom dodaje još jednu dimenziju kad kaže da je ona nužan preduvjet povezanosti, kreativnosti i hrabrosti.

Povezano: Ikigai – potraga za svrhom na japanski način

Mehanizmi izbjegavanja: Zašto bježimo od neugodnih emocija?

Biti emocionalno ranjiv uključuje proces priznavanja i prepoznavanja vlastitih emocija, posebno onih koje su neugodne ili bolne.

U ljudskoj prirodi je izbjegavati neugodna iskustva. Često, umjesto da u potpunosti proživimo i priznamo neugodno emocionalno iskustvo, biramo činiti stvari koje nam pomažu da odvratimo pažnju s njih, da ih potiskujemo ili izbjegavamo situacije u kojima bi se mogle pojaviti neugodne emocije, čak i kad smo svjesni da bi nam stečeno iskustvo dugoročno donijelo rast, napredovanje i, u konačnici, zadovoljstvo.

Na primjer, da izbjegnemo strah i sumnju u sebe na poslu odbijemo voditi projekt s kakvim dosad nismo imali iskustva. Ili, kad osjećamo tugu, umjesto da se isplačemo ili s nekim bliskim o tome razgovaramo, odlučimo si popraviti raspoloženje alkoholom. Kad osjećamo strah od nekih situacija, umjesto da isključivo razmišljamo o negativnim posljedicama koje iz njih mogu proizaći i time strah dodatno pojačavamo, možemo popisati sve crne scenarije kojih smo se dosjetili, a onda za svaki procijeniti koji nam resursi stoje na raspolaganju da ga spriječimo ili umanjimo njegov negativan utjecaj na nas.

Primjeri ranjivosti u svakodnevnom životu: Odnosi, karijera i osobni rast

Biti ranjiv znači donositi određene izbore u najrazličitijim životnim situacijama. Zauzeti se za sebe ili reći ne. Iznijeti mišljenje koje se razlikuje od mišljenja sugovornika ili većine kojom smo okruženi. Suočiti se s teškom dijagnozom. Tražiti pomoć kad ne možemo sami nešto prevladati. Ponovno se zaljubiti nakon bolnog prekida, započeti novu vezu nakon razvoda. Pokazati drugima nešto što smo napisali ili naslikali. Pjevati ili plesati pred drugima zato što nas to veseli, neovisno o tome koliko smo stvarno u tome dobri. Promijeniti posao, napredovati u karijeri na poziciju za koju nemamo prethodnog iskustva. Odlučiti se na trudnoću nakon pobačaja. Ispričati se kad pogriješimo. Održati govor na sprovodu bliske osobe ili izraziti sućut nekome tko je izgubio dijete ili partnera.

Ranjivi smo u situacijama koje su nam nove, neizvjesne, neočekivane, bolne ili na bilo koji način dovode u pitanje osjećaj sigurnosti, ali i one u kojima smo bliski i intimni s drugima, nadomak sportskom ili nekom drugom uspjehu.

Posebno važna uloga ranjivosti proizlazi iz prilike da se kroz nju kvalitetno povezujemo s drugim ljudima i tako na dobar način zadovoljavamo svoju potrebu za pripadanjem, ljubavlju i bliskosti. Ranjivost u vidu priznavanja pogreški put je do izvrsnosti. Učenje iz pogrešaka i ustrajnost jačaju urođene talente i omogućavaju nam da ih živimo u njihovom najboljem izdanju te donose uspjeh čak i kad nam manjka talenta.

Zamke i rizici: Kada ranjivost postaje slabost i manipulacija?

U situacijama kada izražavamo intenzivne emocije bez sposobnosti njihove regulacije ili bez procjene konteksta, odnosno razumne procjene kome, kad, gdje i u kojoj mjeri razotkrivamo svoja unutarnja stanja, ranjivost predstavlja slabost i postaje:

• neprimjereno samootkrivanje koje može stvoriti nelagodu i smanjiti povjerenje druge osobe u nas umjesto da bude način dubljeg povezivanja i bliskosti (iznošenje osobnih problema na poslovnom sastanku ili traumatičnog iskustva nepoznatoj osobi)
• traženje potvrde vlastite vrijednosti kroz stalno iznošenje osobnih nesigurnosti kako bi nas drugi uvjeravali da smo dovoljno dobri ili emocija i stanja za koje očekujemo da ih drugi izreguliraju i „poprave“ nam raspoloženje
• manipulacija u vidu razotkrivanja svojih emocija i stanja s namjerom da izbjegnemo preuzimanje odgovornosti ili utječemo na ponašanje drugih izazivajući im osjećaj krivnje ili obaveze da nešto naprave za nas.

Kako izgraditi zdravu ranjivost uz jasne granice?

Ranjivost je naša snaga kad uključuje sposobnost emocionalne regulacije, jasne granice, svjesnost i procjenu konteksta te uzajamnost u odnosu. Kad se umjesto na suzbijanje i ignoriranje ranjivosti usmjerimo na učinkovito i konstruktivno ovladavanje regulacijom svojih emocija, procjenu sigurnosti odnosa, jasno postavljanje granica i uspostavljanje ravnoteže primanja i davanja u odnosima s drugima onda ranjivost postaje resurs koji nas podržava u svim područjima života.

Povezano: Nevidljivi zakoni ljubavi: Svi pripadamo, sve pripada…