S Marijom znam satima i satima piti kavu. Kada se vratim kući muž me obično pita kako je bilo i šta ima kod nje. A ja ne znam reći. Barem ne na jednostavan način. Jer pazi sada uz kakva promišljanja nama prolete sati. Hajde, sjedni s nama na virtualnu kavicu. Ja častim.
Treba li ženska energija zavladati svijetom? Trebaju li muškarci u sebi probuditi žensku energiju? Može li ženska snaga biti jača od muške? Treba li biti jača?
Kažu da svi imamo i mušku i žensku energiju u sebi. I da je potrebno razvijati obje. Na žalost, rekla bi da se ženska energija stojećima zatomljivala, a da se samo muška energija razvijala.
Ženska energija ne označava ženu, već intuitivnost, životnu mudrost, ljubav, transformaciju, empatiju, telepatiju, kreativnost, toplinu. Muška energija ne označava muškarca, već razum, praktičnost, organiziranost, promišljenost, materijalnost, fizičku snagu, neovisnost, postojanost i jednadžbu. Te energije samo nose muške i ženske nazive, i to zato što bi možda trebalo biti malo više ženske u ženama, a muške u muškarcima. A možda i ne.
Budući da su pojmovi koji opisuju mušku energiju znatno poželjniji za uspjeh u društvu, muška energija ne samo da je prevladala, već je ženska energija postala nepoželjna. Danas ćemo je teško pronaći čak i u ženama, a kamoli u muškarcima.
Čini mi se da smo došli do te krajnosti da većina muškaraca ne želi žensku energiju, ne samo u sebi, već niti u svojoj partnerici. Oni zapravo žele mušku energiju u ženskom tijelu. Za partnericu žele sebe, ali s vaginom i maternicom.
Treba li ženska energija zavladati svijetom?
Sigurna sam da ne treba. Jer kao prvo svijetom ne treba uopće vladati. A vlada se. A kao drugo, uvijek će biti potrebne obje energije.
Svijet bi trebao biti ugodno mjesto za život, i muškarcima i ženama. I djeci. Ali u pravilu nije. Zašto je tako? Zašto je svijet postao opsjednut novcem, moći, nasiljem, oružjem, ratovima, manipuliranjem i lažima? Zašto smo došli do te razine da se intuitivnost tumači kao naivnost. Ili čak bolest. Ako osluškuješ znakove, uočavaš sinkronicitet, osjetiš telepatiju, razmišljaš o snovima i prolaziš kroz osobnu transformaciju, u ozbiljnoj si opasnosti da ti se na medicinskom kartonu označi neka psihijatrijska dijagnoza, te da ti se savjetuje redovno korištenje medikamenta.
Kako smo došli do toga da se preskaču vijesti o nasilju, jer je lakše ne znati? Da se žmiri na zlostavljanje, jer se ne treba miješati u tuđe poslove? Kako smo ubili u sebi instinkt da pomognemo drugome?
Za svaku okrutnost imamo opravdanje koje ga čini u redu. Ratujemo na tuđim granicama jer se sada tako brani domovina, ubijamo jer ratujemo pa je to ok, krademo jer i nas kradu, tučemo sve koji su drugačiji, lažemo kad god možemo slagati jer možda će nam dobro doći, iskorištavamo slabije jer je to prirodni proces preživljavanja jačeg, živimo raskošno dok drugi gladuju, ne dajemo prosjacima jer su prevaranti, romska djeca nam nisu djeca već cigići. Svatko je sebi najvažniji.
Kako smo došli do toga da ljude koji bježe od užasa rata nazivamo migrantima, a ne ljudima? Je li nam tako lakše pustiti da djeca umiru od hladnoće na granicama ili se utapaju u oceanima? Kako smo došli do toga da su najveći crkvenjaci, ujedno najžešći protivnici migranata? Kada je to točno moja vjera, katolička vjera, u mojoj domovini, postala sklonija politici nego čovjeku? Ja znam kada. Svi znamo kada. Onih godina kada su crkve preko noći postale premale da prime svu gomilu koja želi biti viđena. Onih godina kada su svi istovremeno krstili, pričešćivali i krizmali.
Vjera u kojoj sam ja odrasla nije tako propovijedala. Tada nas je Isus učio da otvorimo svakom gladnom čovjeku koji pokuca na vrata. Ovaj današnji Isus je nešto drugačijeg mišljenja. Rekla bih da netko drugi govori u njegovo ime. Netko kome energije nisu u ravnoteži. Netko bez imalo ženske energije.
Muška energija je dobra, jako važna i potrebna svijetu. Ponekad se krivo percipira da je iz nje proizašla sva okrutnost. Okrutnost nije proizašla iz muške energije, već iz ušutkavanja ženske. Okriviti za to mušku energiju bilo bi isto kao okriviti srce za smrt cijelog organizma, zato što pluća nisu disala.
Umrli bi odavno da nam nije snage, snalažljivosti, pragmatičnosti i razuma. Muške energije.
Zato sada bez ženske energije, umire cijeli svijet. Hoće li kraj biti apokalipsa, zagađenje, ratovi ili nešto četvrto, svejedno je. Uništit ćemo cijeli svijet, ako svatko ne krene od sebe. Bio muškarac ili žena. U mukama će nestati naša planeta, ako ne osvijestiš uspavanu žensku energiju u sebi. Ako je ne prestaneš zatomljivati jer te strah ili sram nerazumijevanja okoline. Okolina nije mjerilo koje trebaš vrednovati, jer je dobrano zaglibila. Mjerilo budi ti. Ali ne tvoje iskustvo, već tvoja duša. Jer ne mora nužno biti da je tvoje iskustvo jedini ispravan put. Možda si ga takvog stekao samo zato što je bilo opće prihvatljivo. Možda je moglo biti i drugačije. Ne sudi drugima po sebi. Ne sudi im uopće. Slušaj onaj glas koji zna sve, ali ga ušutkavaš jer se ne uklapa. Onaj glas koji ti priča kada ne možeš spavati. Onaj glas koji bi nekoga zagrlio, ali mu ponos ne dozvoljava. Koji bi pružio ruku, ali ga je strah posljedica. Slušaj glas duboke istine.
Probudi se, i budi promjena. Budi ljubav bez definicije, budi prihvaćanje bez uvjeta, budi prijatelj bez granica, budi istina bez srama, budi čovjek bez opravdanja.
Budi žena bez straha.
I, što predlažete da kažem mužu, što ima kod Marije? Pa ništa posebno. Samo se budi.
I znaš što još? Ona vježba u Šarenom studiu, zdrava je, sretna, probuđene ženske energije i izgleda mrak. Vježbaj i ti.
ENA LAV, zakonita supruga, seljača, majka, rob korporacija i svojih snova, sklona PMS-u i drugim hormonalnim promjenama, zaljubljena u rast i razvoj duha, samokritična i nezadovoljna vlastitim napretkom, u preuranjenoj krizi srednjih godina sa zakašnjelim prihvatom iste, wanna be spisateljica s pola romana, u stvarnom životu pravnica koja često sanja da joj još fali neki ispit do diplome…
