Čini mi se da nikada nije bilo lakše izgledati moderno, a teže zadržati autentičan osobni stil. Dovoljno je otvoriti društvene mreže, pogledati što se nosi, kakve se torbe kupuju, kakve cipele kombiniraju, kakva se kosa smatra poželjnom i kakva je šminka trenutačno u modi. U nekoliko minuta možemo saznati što je aktualno, što je već izašlo iz mode i što bismo trebale nabaviti želimo li ostaviti dojam žene koja zna što radi. A ako nam se pritom učini da nam nešto nedostaje, ne trebamo dugo tražiti. Algoritam će nam vrlo brzo pokazati što bismo još mogle poželjeti.

Nova jakna. Drukčiji kroj traperica. Torba koja se odjednom pojavljuje na svakom drugom profilu. Frizura koju su gotovo istodobno prihvatile žene različitih godina, stilova i životnih navika. A onda i novi estetski ideal, koji nam suptilno sugerira da bi možda trebalo promijeniti još ponešto na sebi. I tako se, dok pokušavamo pronaći nešto što nam se sviđa, lako nađemo u situaciji da želimo upravo ono što žele svi drugi.

Ne zato što nemamo ukusa. Ne zato što ne znamo što nam pristaje. Nego zato što je teško ostati ravnodušan prema nečemu što nam se neprestano prikazuje kao poželjno.

Moda je oduvijek bila igra utjecaja, inspiracije i pripadnosti. Nije ništa novo u tome da pogledamo drugu ženu i poželimo njezinu haljinu, frizuru ili način na koji je nešto kombinirala. I sama volim lijepe stvari i razumijem užitak u otkrivanju nečega novog.

Postoji razlika između toga da nas nešto inspirira i toga da nam počne određivati što bismo trebale željeti. Upravo se tu, čini mi se, danas vodi zanimljiva bitka za osobni stil.

Kada je sve moderno, kako pronaći osobni stil?

Nekada su trendovi imali svoje razdoblje. Nešto bi došlo u modu, neko vrijeme bismo to gledali posvuda, a onda bi se pojavilo nešto novo. Danas se trendovi izmjenjuju toliko brzo da ponekad imamo osjećaj da smo zakasnile čim smo nešto kupile.

Tek smo se naviknule na jedan stil, a već se govori o drugome. Ono što je jučer bilo poželjno danas je dosadno, ono što smo donedavno smatrale bezvremenskim odjednom je zastarjelo, a komad koji nam se godinama sviđao više nije toliko zanimljiv jer smo ga prečesto vidjele. I tako se može dogoditi da odjeću prestanemo birati prema tome sviđa li nam se i počnemo je birati prema tome pripada li još uvijek aktualnom trenutku.

Ormari su nam puni, a svejedno imamo osjećaj da nemamo što odjenuti. Ne zato što nemamo dovoljno odjeće, nego možda zato što smo se naviknule gledati vlastitu odjeću očima trendova. Ono što smo donedavno voljele više nam se ne čini toliko zanimljivim kada ga svakodnevno uspoređujemo s nečim novim.

Slično se događa i s ljepotom. Jedno vrijeme poželjan je jedan oblik obrva, zatim drugi. Mijenjaju se idealne usne, poželjna tekstura kože, frizure, siluete i načini na koje bismo trebale naglasiti svoje lice.

Naravno, svaka žena ima pravo isprobavati, mijenjati se i igrati vlastitim izgledom. Nema ničega lošeg u tome da nas zainteresira nova frizura ili da poželimo osvježiti garderobu.

Ali kada promjene postanu gotovo neprekidne, pitam se ostavljamo li si uopće dovoljno vremena da otkrijemo što nam se stvarno sviđa.

Osobni stil ne oblikujemo tako da svakih nekoliko mjeseci počnemo iznova. Gradimo ga kroz ono čemu se vraćamo, ono što nosimo godinama, u čemu se osjećamo dobro i što nam ostaje zanimljivo čak i kada više nije posvuda.

Nije problem u trendovima, problem je kada bez njih više ne znamo što bismo

Ne mislim da bismo trebale okrenuti leđa modi, prestati pratiti što se događa ili namjerno nositi nešto što nam se ne sviđa samo zato što je drukčije. Biti svoja ne znači biti protiv svega što je popularno.

Ako nam se sviđa određena torba, kupimo je. Ako nas veseli nova frizura, isprobajmo je. Ako volimo elegantne kombinacije, neutralne boje, upečatljiv nakit ili tenisice koje su trenutačno posvuda, nema razloga da se toga odričemo.

Autentičnost nije obveza da budemo originalne pod svaku cijenu.

Ali vrijedi se zapitati koliko često nešto biramo zato što nam se doista sviđa, a koliko zato što smo se naviknule gledati kako dobro izgleda na drugima.

Bismo li kupile tu haljinu da je nismo vidjele na deset žena koje pratimo? Bismo li poželjele promijeniti frizuru da nam nitko nije pokazao kako bi trebala izgledati moderna žena? Bismo li i dalje voljele svoj stil kada bismo na nekoliko mjeseci prestale pratiti što je novo?

Nema potrebe da na svako pitanje odmah imamo odgovor. Ponekad ćemo otkriti da nešto volimo upravo zato što smo to vidjele kod nekoga drugoga. I to je sasvim u redu. Ali možda ćemo drugi put shvatiti da nam se nešto sviđa više na fotografiji nego u vlastitom životu. I to je također u redu.

Možemo se diviti tome kako nešto izgleda na drugoj ženi, a onda zaključiti da jednostavno nije za nas. To nije nedostatak stila. To je znak da znamo što nam odgovara.

Žena ne mora izgledati kao da je upravo izašla iz trendova da bi bila moderna

Zanimljivo mi je koliko često riječ moderna koristimo kao da ima samo jedno značenje. Moderna žena kao da bi trebala imati određenu garderobu, određenu frizuru, određenu estetiku, pratiti određene trendove i znati što je aktualno. Čak i kada govorimo o individualnosti, često se podrazumijeva da bismo trebale biti individualne na način koji je trenutačno poželjan.

A što ako je nečiji stil sasvim drukčiji?

Što ako žena voli klasične komade, ne zanima je svaka nova kolekcija i godinama nosi slične kombinacije jer zna što joj odgovara? Što ako voli upečatljive boje u vrijeme kada svi nose neutralne tonove? Što ako joj se ne sviđaju cipele koje su trenutačno posvuda ili jednostavno ne želi promijeniti frizuru zato što je neka druga postala popularna?

Je li zbog toga manje moderna?

Prečesto se se miješa praćenje aktualnog s osjećajem za stil. Pratiti modu znači znati što se događa. Imati osobni stil znači znati što od svega toga ima smisla za nas. A to nije isto.

Žena koja zna što joj pristaje ne mora odbacivati novitete, ali ne mora im ni automatski otvarati vrata. Može uzeti nešto iz aktualne mode, kombinirati to s komadima koje već ima i stvoriti nešto svoje. Može biti elegantna bez odjeće koju trenutačno nose svi. Može biti njegovana bez prihvaćanja svakog novog ideala ljepote. Može izgledati suvremeno, a da pritom ne djeluje kao kopija najpopularnijih profila na društvenim mrežama. I ne mora nikome objašnjavati zašto. Upravo je to ono što na ženi djeluje najzanimljivije: kada se vidi da je nešto odabrala zato što joj odgovara, a ne zato što je mislila da bi to trebala imati.

Naše lice nije modni dodatak koji treba uskladiti s trendovima

Kada govorimo o osobnom stilu, najčešće mislimo na odjeću, obuću i modne dodatke. Ali danas se ideja poželjnog izgleda mnogo šire proteže. Trendovi ne određuju samo što ćemo odjenuti nego i kakvu ćemo frizuru nositi, kako ćemo se šminkati, kakvu ćemo kožu smatrati lijepom, pa čak i kakve ćemo promjene na licu poželjeti napraviti.

Sve je povezano s istom porukom: uvijek postoji neka nova verzija izgleda koja je poželjnija od prethodne. I tu bih posebno voljela da budemo malo opreznije.

Ne zato što se ne bismo smjele šminkati, njegovati ili odlučiti za estetske tretmane. Svaka žena ima pravo odlučivati o svojem tijelu. Ali kada se ideali ljepote mijenjaju tako brzo, možda nije loše zastati prije nego što povjerujemo da se i mi moramo mijenjati zajedno s njima.

Ne moramo imati svaku frizuru koja je trenutačno moderna. Ne moramo prilagođavati lice svakom novom idealu. Ne moramo od svojeg izgleda napraviti projekt koji nikada nije dovršen. Možemo uživati u njezi i ljepoti bez osjećaja da uvijek postoji nešto što bismo još trebale popraviti. Možemo voljeti promjene, ali ne moramo ih stalno tražiti.

A možda je posebno važno da se ne uspoređujemo s izgledom koji gledamo na ekranima kao da je riječ o neutralnoj i nepromjenjivoj mjeri ljepote. Fotografije, rasvjeta, kutovi snimanja, obrada i estetski tretmani dio su načina na koji se danas vizualno predstavljamo. Ono što gledamo nije uvijek jednostavno odraz svakodnevice.

Kada bismo sve to malo češće imale na umu, možda bismo vlastiti izgled promatrale s nešto više slobode. Ne moramo izgledati kao trend da bismo izgledale dobro. A još manje moramo izgledati kao netko drugi da bismo bile zanimljive.

Osobni stil nije nešto što kupujemo, on ostaje i kada prestanemo kupovati

Osobni stil najjasnije prepoznajemo kada prestanemo neprestano tražiti nešto novo. Kada znamo koje boje volimo, koji nam krojevi odgovaraju, u čemu se osjećamo ugodno i što ćemo rado nositi bez obzira na to je li trenutačno moderno. Kada možemo otvoriti ormar i prepoznati vlastiti ukus, umjesto da u njemu tražimo kombinaciju koja će izgledati kao nečija tuđa fotografija.

To ne znači da naš osobni stil mora biti nepromjenjiv. Mijenjamo se, upoznajemo nove stvari, mijenjaju nam se potrebe i interesi. Ono što nam se sviđalo prije deset godina možda nam danas više ne odgovara. Ali postoji razlika između promjene koja dolazi iz nas i promjene koju osjećamo kao obvezu.

Možemo se odjenuti drukčije jer smo otkrile nešto novo o sebi. Možemo promijeniti frizuru jer želimo promjenu. Možemo početi nositi boje koje prije nismo voljele. Sve je to dio osobnog stila. Ali ne moramo mijenjati svoj izgled svaki put kada se promijeni ono što se smatra poželjnim.

Za osobni stil nije najvažnije da uvijek znamo što je novo, nego da prepoznamo što je naše, čak i kada novo izgleda privlačno.

A to se ne može kupiti jednom torbom, jednim komadom odjeće ili jednim tretmanom. Gradi se kroz iskustvo, kroz vlastite izbore i kroz spremnost da ne prihvatimo baš sve što nam se nudi. I možda je upravo zato osobni stil toliko teško kopirati. Možemo kupiti isti kaput, iste cipele ili istu torbu kao neka druga žena. Ali ne možemo kupiti njezin način na koji ih nosi, njezina iskustva, njezinu osobnost i sve ono zbog čega joj baš ti komadi odgovaraju.

Možemo preuzeti nečiju kombinaciju. Ne možemo preuzeti cijelu osobu.

Pravo da nešto ne želimo

U vremenu u kojem se trendovi neprestano izmjenjuju, čini mi se da bismo trebale ponovno otkriti jednu jednostavnu mogućnost: pravo da nešto ne želimo. Ne zato što je ružno. Ne zato što je površno. Ne zato što ga nose svi drugi. Nego jednostavno zato što nije za nas.

Možemo priznati da je neka žena prekrasna, a da ne poželimo izgledati poput nje. Možemo vidjeti odličnu modnu kombinaciju, a da je ne želimo u vlastitom ormaru. Možemo razumjeti zašto je neki trend popularan, a da ga ne prihvatimo. Možemo uživati u modi, a da ne osjećamo potrebu pratiti svaki njezin zaokret.

I ne moramo zbog toga biti manje suvremene, zanimljive ili njegovane. Možda bismo se trebale manje pitati što je trenutačno moderno, a malo više što nama odgovara. Ne kao još jedan zadatak koji moramo odraditi, nego kao način da se vratimo vlastitom ukusu.

Nije poanta u tome da budemo drukčije od drugih. Ako nam je jedini cilj razlikovati se, i to lako može postati još jedan oblik prilagođavanja. Poanta je da možemo biti slične drugima u onome što nam se sviđa, a da pritom ne izgubimo osjećaj za ono što želimo same.

Možemo nositi trendove, a da oni ne nose nas. Možemo voljeti modu, a da joj ne prepustimo odluku o tome tko smo. I možemo izgledati moderno bez potrebe da svakih nekoliko mjeseci postanemo neka nova verzija sebe.

Osobni stil ne potvrđujemo pronalaskom savršene kombinacije, nego trenutkom kada prestanemo tražiti potvrdu da smo odabrale pravu. Kada se odjenemo, pogledamo u ogledalo i ne pitamo se izgleda li to dovoljno moderno, dovoljno aktualno ili dovoljno slično onome što smo vidjele na drugima. Nego jednostavno pomislimo: ovo sam ja.

Osobni stil počinje ondje gdje prestaje potreba da izgledamo kao svi ostali. A možda prava suvremenost nije u tome da budemo u korak sa svakim trendom, nego da imamo dovoljno samopouzdanja da ne moramo pratiti baš svaki.

Povezano: Modni stilovi: Vodič za žene koje žele izgraditi svoj osobni stil