O zahvalnosti i čarobnom magnetu korova, cvijeća i šljiva

0

Što je zahvalnost? Kako su ljubav i ego povezani sa zahvalnošću? Što, zapravo, čovjek dobije pokaže li zahvalnost?

 

Godinama sam razmišljala i tražila odgovore na ova prividno jednostavna pitanja – sad je, čini se došlo vrijeme, nakon što sam provjeravala samu sebe, ali i osluškivala što misle moji prijatelji i klijenti… Dakle, kao da je došlo vrijeme da podijelim s vama neka svoja saznanja i razmišljanja.

Zahvalnost…što daje, što pruža? Možda najbolje da počnem s dva primjera.

Primjer prvi – eto, jednog sam jutra, kao i obično, ušla u našu blagovaonicu, na doručak. Sve je bilo isto kao i svaki dan, sve redovno… Osim sto je na stolu bila vaza s cvijećem. Zapravo, s „cvijećem“…jer, teško da se ta nakupina  nekakva drača uz seoski put, korova i trava…. Istina, bilo je tu i nekakvih  šarenih cvjetića… Dakle, teško da bi se to moglo nazvati cvjetnim buketom. Srećom, nikoga  nije bilo u blagovaonici, vjerojatno bi s užasom promatrao užas na mojem licu – pogledavši tu hrpu trava i korova gotovo da sam zavrištala. Ali, upravo suprotno, tko zna kako i zašto, odjednom me uhvatila neka blagost i ja se – nasmijah! Nasmiješih se od osjećaja blagosti koji me preplavio, kao da je neka dragost prostrujala mojim tijelom i odjednom  se „cvijeće“ pretvorilo u cvijeće, odjednom shvatih da je to moj suprug, za svojeg jutarnjeg treninga, trčeći livadama i stazama, zapravo razmišljao o meni i o nama i u tom duhu zastajao uz staze i puteljke da bi nabrao to što mu se činilo lijepim i privlačnim, to što će skupiti u buketić i donijeti da me iznenadi kad se spustim na doručak.

Više uopće nije bilo važno je li to suha trava ili seoski korov, odjednom se sve promijenilo jer  tu uopće i nije bilo po srijedi ni cvijeće ni trava već njegova namjera, njegovo razmišljanje, njegova želja da nešto podari i podijeli sa mnom. Iskreno, teško je opisati koliku sam zahvalnost osjetila. Otada, gotovo svakog jutra, na tom stolu me dočeka neki cvijet ili travka. I uvijek sam zahvalna.

Primjer drugi – priča o šljivama.

Znam da će se doimati čudnim, jer teško da bi čovjek mogao očekivati da bude zahvalan za – dvije šljive! Dakle, nakon kratkog susreta s prijateljima, dok smo se rastajali na parkiralištu, rekoše kako u vrećici s poklonom…Naime, s njihovim domaćim rajčicama…ima i šljiva. Oduševljena, jer obožavam šljive, odmah otvorih vrećicu, raširim je, gledam…samo rajčice i, istina, na dnu, dvije šljive. I baš kao s onim „cvijećem“, gotovo da me obuze neko razočaranje…Ja, koja sam već vidjela kako  kuham okruglice sa šljivama, evo me gdje  gledam u te obične dvije plave šljive ispod crvene gomile rajčica.

Ali, tren kasnije, sjetih se priče o stablu u prijateljevu vrtu, stablu koje je tek ove godine dalo prve plodove, tek možda pola kilograma šljiva sveukupno. I tada, baš kao i sa suprugovim cvijećem, odjednom osjetih nevjerojatnu zahvalnost – od svojih par komada, prijatelji su dva podijelili  s nama. Kao neka poruka, svakome od vas po jedna šljiva! Nikada na darovanom voću nisam osjetila veću zahvalnost!

Što govore ovi primjeri i zašto ih spominjem? Zato što u razgovorima s klijentima ili prijateljima najčešće zaključujem kako ljudi gotovo da i ne znaju biti zahvalni – naime, kao da sve što imaju ili primaju u životu kao da im se čini samorazumljivim, kao da se sve u životu podrazumijeva, kao da sve sto posjeduju ili primaju dolazi samo po sebi.

Nerijetko pitam, na čemu ste zahvalni? Gotovo najčešći odgovor je šutnja. Ljudi se najčešće ne mogu dosjetiti na čemu bi mogli biti zahvalni, najčešće se i ne sjete nekog svojeg „cvijeća“ ili svojih dviju šljiva. Prije će pomisliti na neki veliki poklon koji skuplja prašinu na policama nego li na trenutke zahvalnosti zbog prividnih sitnica, na trenutke drhtaja kad shvate da u tom „cvijeću“ i u tim dvjema šljivama ima više poruka i više poklona nego li u svim darovima po svim policama i vitrinama njihovih stanova.

Zato dragi moji, ne dopustite egu da vas navodi na krivi put. Živite u zahvalnosti i ljubavi, i život će vam biti ljepši, bolji, ispunjen. S pravom je davno rečeno da je „zahvalnost čudesna sila, poput čarobnog magneta“.

 

Autorica: Mirjana Biščević

 

Share.

Comments are closed.