Zabrani zabranu

0

Čudni smo mi ljudi. Sve je više zabranjenih stvari. Sve je više zabrana i ograničenja. Vlast tako funkcionira jer misli da je tako bolje. Onda mi to preuzmemo u odgoju i odnosima. Stavimo fokus na loše i pokušavamo se toga riješiti. No stvari ne idu tako, nego upravo suprotno.

 

Ako zabranimo nekome nešto, dobit ćemo osobu koja neće propitivati mudrost toga što ste vi odredili odnosno zabranili, nego će smišljati razlog kako to izbjeći, snaći se kako bi prošao bez te zabrane.
Pogledajmo samo rezultate zabrana, je li zabrana pušenja smanjila pušenje? Je li zabrana konzumiranja opojnih sredstava smanjila upotrebu istih? Ni slučajno. Naprotiv, sve je više uživatelja onoga što branimo. Sve što time postižemo je da ljudi dolaze na sve inventivnije ideje kako pronaći način da se truju. Jer oni ne propituju svoju odluku i izbor konzumiranja nečega lošeg nego kako da nadiđu zabranu. Fokus je na pogrešnoj strani.

Ne možemo niti je naše da mijenjamo način kako država i institucije razmišljaju, no ono što možemo je okrenuti se sebi i promijeniti fokus u vlastitom životu. Time ćemo unaprijediti život sebi, ljudima oko sebe i posebno svojoj djeci koja su dovoljno mudra da odmah usvoje ono bolje, samo ako imaju od koga naučiti.

Zabrana je sama po sebi izvor frustracije. Najčešće kad nam netko kaže ne smiješ to, to postane jedino što nas zanima. Učinit ćemo puno toga kako bismo ipak napravili to zabranjeno. Zašto? Zato što zabrana stavlja fokus na zabranjeno. Mi idemo gdje nam je fokus. Naša energija je usmjerena tamo gdje nam je fokus. Mi živimo ono gdje nam je fokus. Dakle, frustrirani smo jer to ne smijemo i želimo to moći raditi. Puni su zatvori ljudi koji su krenuli u zabranjeno samo zato jer je zabranjeno. Mnogi će reći kako ljudi u zabranjeno (kriminal) idu zbog novaca, no činjenice kažu kako jako malo kriminalaca dobro živi od svog „zanata“. Preko 90% američkih uličnih dilera droge zarađuje manje od socijalnog minimuma. Objašnjavam ovo na primjeru kriminala jer je najvidljivije. Primijenite formulu na sve ostale segmente života i dobit ćete isti rezultat.

Što umjesto toga? Što ako ne treba zabranjivati? Kako na drugačiji način postići da netko nešto ne radi? Da mi nešto ne radimo?

Stavljanje fokusa na željeno zvuči logično. No malo nas to radi. Jer željeno obično podrazumijeva akcije koje nam se ne sviđaju na početku. Ako mijenjamo fokus, moramo mijenjati način na koji smo do sada živjeli, a to je način na koji živi naša okolina. Nije stoga dosta mijenjati samo vlastite navike i boriti se samo protiv sebe nego i protiv onih koji će biti „pogođeni“ tom promjenom.

 

Prepreke na putu do promjene

Sjećam se priče Aikido majstora. Zabrinuta majka je došla sa svojim sinom da ga upiše na Aikido kako bi prestao biti po cijele noći vani, pušiti, piti i možda nešto gore od toga. Nakon nekoliko mjeseci, dečko se stvarno sredio i zavolio Aikido. Počeo je raditi energetske vježbe, budio se u pet sati ujutro i radio Ki disanje. Nakon nekog vremena majka se ponovno javila učitelju i pitala što da radi da se dijete vrati u prvobitno stanje jer nije normalno za nekoga njegovih godina da se budi u pet i vježba. Budi susjede vježbama disanja… Ovo je malo karikirana priča, no govori o tome što se svima nama događa kada krenemo u promjenu. Prepreke i neprihvaćanja će se dogoditi čak i kada radite najbolju promjenu za sve. Zapravo, kad bolje razmislim, više će problema biti da ljudi prihvate dobru nego lošu promjenu. Ali krenite u to. Jer promjena se ne može dogoditi ako se mi ne promijenimo. To ne mora biti brzo, to ne mora biti od danas do sutra. Niti će biti. Ipak, svaki dan morate učiniti nešto u smjeru vaše promjene.

Većina nas propituje načine. Što treba činiti? Kako? Koju meditaciju? Djeluju li afirmacije? Koliko kilometara pretrčati… Sve je ovo sekundarno. Ako je fokus tamo gdje treba, sve će vas akcije voditi u dobrom smjeru. Na žalost, isto je i u obrnutom slučaju. Nemojte ovo shvatiti na način da će vas prejedanje čokoladom dovesti do savršene linije. Mehanizam je sljedeći… kada stavimo fokus na ono što želimo i počnemo pronalaziti načine na koje do toga možemo stići, ako to radimo svakodnevno onoliko koliko je u našoj moći s vremenom ćemo ojačati. Kada ojačamo, tada lakše provodimo ono što nas vodi do cilja. Kada to radimo lakše, radit ćemo to sve više. U jednom će trenutku čokolada prestati biti potreba i želja. Tada možete očekivati da će se vaše fizičko tijelo promijeniti.

Uviđanje onoga što je dobro se čini lakim. Zašto onda to ne prepoznajemo u životu nego činimo ono što je za nas loše i dopuštamo drugima da nam to rade? Naša okolina obično pokušava pobjeći od nečega lošeg stoga naše riječi to odražavaju. Nemoj trčati, past ćeš! Obuci se da se ne prehladiš! Pazi ispast će ti to!… S vremenom se mi stvarno prehladimo ako smo bili na hladnom, stvarno padnemo kada potrčimo i stvari nam ispadaju. Kada bismo ovo „preveli“ u ono što želimo, opet bi se događalo ono što govorimo, samo onda će to biti ono što želimo. Ovo su primjeri za djecu, no isto je i sa odraslima. Obuci se, bit će ti toplije zvuči puno bolje. Dijete će ako mu je hladno shvatiti dobrobit oblačenja. Bit će mu toplije. Ako mu kažete prehladit ćeš se, dijete zapravo nema razloga obući nešto jer je zaboravilo kako je to biti prehlađen, a to je i tako nešto što će se dogoditi „možda jednom“.

Kako biste ovo primijenili na sebi? Jednostavno. Ako ne volite posao na kojem radite, pitajte se dok putujete na taj posao „Kako danas mogu biti učinkovitiji na poslu da ne moram ostajati duže u uredu“? Ako želite početi zdravije jesti, važno je pronaći dobrobiti toga u odnosu na jake okuse umjetne hrane. Pitajte se „Što bih danas mogao jesti, a da je zdravo i da sam zadovoljan okusom“? Možda ćete morati posegnuti za kuharicom ili na internetu pronaći neki novi recept. To je već veliki pomak. Učinili ste nešto što niste radili do sada na taj način. Naoko mali korak koji mijenja puno toga. Koliko to može značiti objasnit ću u primjeru s brodom. Ako veliki prekooceanski brod treba ići kursom 220 da bi za mjesec dana došao u luku u koju je krenuo, samo jedan stupanj gore ili dolje će ga odvesti daleko od mjesta gdje želi stići. Dakle, samo jedan mali stupanj čini veliku razliku. Dakle, gdje ide vaš brod? Ako vam se ne sviđa destinacija, samo za stupanj promijenite kurs.

I na kraju, vratimo se na trenutak na početak teksta. Tamo gdje spominjem mudrost rečenog koja nedostaje u zabrani. Ako mijenjamo kurs malo po malo, sve ćemo više uviđati da je to bilo dobro. Otkrivat će nam se dobrobiti toga svakoga dana. Svaki ćemo dan imati sve više razloga nastaviti tim smjerom.

Što ćete danas učiniti da promijenite kurs? Makar za samo jedan stupanj.

 

Autor: Miroslav Skender
Trener osobnog razvoja

 

Share.

Comments are closed.