Zaboravi na opraštanje

0

Vlada mišljenje da je opraštanje ultimativni dokaz približavanja dobroti jer samo dobri ljudi mogu opraštati.

Zapravo, kada idemo opraštati uzimamo pod normalno najmanje tri pretpostavke.

Iznad tebe sam!

Opraštanjem govorimo kako smo iznad nekoga. Kako blagonaklono opraštamo njegovu zabludjelost. Govorimo sebi da smo bolji od nekoga. Biti iznad nekoga zapravo je dokaz ega i nerazumijevanja. Zapravo, opraštanje je dokaz slabosti. Jer slabi ljudi žele sebe prikazati boljima od nekoga drugog tko im je, eto učinio nešto nažao.

Učinio si mi nešto loše

Također opraštanjem govorimo da je netko učinio nešto loše. I opet promašujemo bit. Jer gledamo svijet kroz dobro i loše. Iako smo se na previše primjera uvjerili da loše može biti dobro, a dobro može biti loše.

Postoji nešto što treba oprostiti

Ovo je također pogrešan koncept jer “opraštajući” poništavamo ono što nam je učinjeno. Pa nije li ovo dobro, pitat ćete. Zapravo ne. U svakom “zlu” koje vam je netko učinio  postoji pouka, znanje, lekcija ili lijek za nešto u vama. Ako opraštanjem poništite “loše” i dobro odlazi. Možete li zadržati samo dobro? Možete li kupiti jaja bez ljuske? Probajte. No imam bolju ideju.

Zahvaljivanje

Jednim udarcem ubija sve ove tri muhe. Zahvaliti se doduše možete iz pozicije iznad nekoga, no istinska zahvalnost je izvan relacije bolji-lošiji. Zahvaljivanjem potvrđujemo događaj  kao nešto iz čega možemo učiti. Kao nešto što nije negativno. Jer naš um ne želi učiti iz negativnog. Kada se zahvalimo, um prihvaća mogućnost da je u tome nešto dobro. Kada um to tako vidi, značajno se povećava mogućnost da ćemo rasti zahvaljujući tom iskustvu.

Ispričat ću vam vlastito iskustvo u zahvaljivanju za “loše”. Bio sam na “retreatu” sam sa sobom u kolibi na rubu šume gdje sam nekoliko dana intenzivno radio energetske vježbe. Bila je zima i grijao sam se na drva. Išao sam iza kolibe po drva među kojima je bilo i dasaka s čavlima u sebi. Jednoga dana ruku punih drva krenuo sam nazad u kolibu i stao na jedan od čavala. Probo mi je tenisicu i zabio mi se u nogu. Prvo što mi je u tom trenutku palo na pamet je reći iskreno i duboko “hvala”. I sam sam u tom trenutku bio iznenađen svojom reakcijom. No valjda sam se dovoljno prepustio i imao povjerenja u proces koji radim. Vjerovao sam. Vjerovao sam da je to što se dogodilo dobro za mene. Odskakutao sam na jednoj nozi do kolibe, sjeo na stolac i gledao što učiniti. Ništa nisam mogao nego izvući čavao iz noge. Ništa me nije boljelo. Nije mi potekla krv iako je čavao ušao oko 2 cm u stopalo. Kod sebe sam imao samo vodu i poškropio sam ranu vodom. Obećao sam si da ću ujutro ići kod liječnika ako bilo što na stopalu bude drugačije nego što bi trebalo. Bilo je sve u redu. Ujutro više nisam mogao vidjeti trag uboda iako sam ga još osjetio kada dotaknem ili stojim na toj nozi. Imao sam sreće. Ali siguran sam i čvrsto vjerujem da mi je iskrena zahvalnost pomogla da sve prođe upravo tako. Je li bilo lekcije za mene u tome? Svjesno ju nisam primio. Ostavljam mogućnost da je podsvjesno u ovoj priči odradilo svoje.
Ne preporučujem da i vi ovo činite. Odite kod liječnika ako vam se nešto slično dogodi. I ja bih da nisam bio daleko  od civilizacije.

Zahvaljivanjem prihvaćamo da događaj nije loš i možemo iz njega izvući ono pozitivno. Kao u mom primjeru. Kada smo sposobni zahvaliti ne djelujemo iz pozicije straha. A kada se ne bojimo, sve je u redu.

Zahvaljivanjem govorimo kako nema ničega što treba oprostiti. Jer zašto bismo trebali oprostiti nekome tko nam je pomogao da rastemo?

Moram priznati da sam i ja radio na opraštanju. Iako mi to nikada nije zaista “leglo” radio sam tako jer su me tako učili. Sada sam prestao to raditi jer znam bolje. To i dalje ne znači da ponekad nekom svom klijentu neću dati da odradi proces opraštanja ako osjetim da je potrebno.

Vjerujem kako će biti vas koji će pitati “A što s onima koji su doživjeli stvarno velike užase prouzročene drugim ljudima u odnosu na koje je tvoj čavao u nozi stvarno nešto za zahvaliti?” Kažem vam samo da krenete od sebe. Nemojte brinuti za druge. Jer veliki broj tih koji su doživjeli grozne traume nevjerojatno je spreman zahvaliti se. Puno sam puta to pročitao, a imao sam se prilike  uvjeriti i u osobnom radu.

Razgovori s Mirom

Autor: Miroslav Skender
Trener osobnog razvoja

 

Share.

Comments are closed.