Jutrom, kad otvorim oči i poželim sebi i novom danu dobro jutro, volim pogledati kroz prozor, volim se ogledati u ogledalu prirode. I svako jutro se zadivim, bez obzira koliko god da sam puta vidjela jutarnje nebo obojano izlazećim suncem, sivo-plavičaste nijanse zime, svjetlost proljeća i žar ljeta. I dok promatram ljepotu kako se mijenja čini mi se da na trenutak prestanem disati.
Je li i vama jutros zastao dah?
Je li vam srce preskočilo jedan otkucaj?
Što ste jutros vidjeli kroz prozor stana, kuće, auta, radnog mjesta, naočala, oka?
Prenosim vam što vidjeh ovih dana i čega se sjetih.
Kvaliteta današnjeg dana iščitava se nedostatkom magle i onog mjehuričastog pokrova koji padne na zgrade, ljude i zemlju. Ponekad kroz prozor ispružim ruku i pokušavam između prstiju uhvatit barem jedan mjehurić ali oni jednostavno izmigolje mojim pokušajima. Ipak, konstatiram da danas sa suncem na prozorčiću osjećam nostalgiju prema bijeloj izmaglici. Zaboravila sam i na pretrpljeni strah, od pomisli, da bi mi se s maglom, u koju sam se danima budila, mogao podvući i jedan te isti događaj koji s e ponavlja. Da to preduhitrim unaprijed sam si zadavala dnevne zadatke izmijenjenim redoslijedom kako ne bih zapala u rutinu ponavljanja. Na moje zadovoljstvo ponavljala se jedino magla.
I tako jutros s odlaskom magle uz čist i jasan pogled na dan kao da mi i mentalne vijuge bolje funkcioniraju. Odlučila sam ocijeniti ga, na ljestvici od jedan do deset, čistom sedmicom. Jedan bistar, svjetlucav, kristalan zimski dan zaslužuje i desetku ali desetke čuvam za zavodljiva ljetna jutra, mirisna i zaigrana, moja omiljena. Desetke dijelim i s proljeća kad zelena livada bude prošarana žutim maslačcima. Ima li išta ljepše od toga? Ma desetku zaslužuje i ovaj plavičasti zimski dan.
I tako u svakom danu ubirem ljepotu. Propupale grmove ruža uz pločnik, miris pokošene trave, smijeh djeteta, zvono na vratima koje pokreće draga osoba i nabrajanje može poteći danima.
Za ljepotom tragamo svaki dan jer na taj način otkrivamo ljepotu samih sebe. Spoznavajući ljepotu sebe počinjemo slušati što nas veseli i što nas pokreće. Kad nas nešto veseli budimo se s osmijehom na srcu i usnama. Kad se srce smije postaje blago i odvažno. Mi postajemo samuraji vlastitog života spremni prebroditi sve izazove dana.
Za ljepotom tragamo svaki dan.
Autorica: Marijana Mrvoš – blog
