Vježbanje u predškolskoj dobi

0

Kretanje je jedna od osnovnih životnih potreba čovjeka od najranije pa sve do starosne dobi. Već novorođenče posjeduje refleksne radnje, a tijekom prvih mjeseci života pojavljuju se spontani pokreti: guranje, privlačenje, ritanje… Dijete samostalno počinje izvoditi razne kretnje i gibanja, a do druge godine ono uspijeva hodati, trčati, penjati se, skakati, dizati, bacati, hvatati…

Kao roditelji, svjedoci smo svakodnevne dječje aktivnosti i igre u kućnom okruženju, na igralištu ili u šetnji. Djeca se vole ljuljati, penjati, skakati po lokvama, hodati po rubnjacima, linijama pločica, skakati po madracu ili se jednostavno vrtjeti oko svoje osi. Upravo kroz navedene i sve ostale aktivnosti djeca zadovoljavaju potrebu za kretanjem, ali i spontano usavršavaju svoje motoričke sposobnosti. Djeci je svojstvena igra i ne treba je sputavati, nego je samo po potrebi učiniti sigurnom.

Kada se postavlja pitanje na koju sportsku aktivnost upisati dijete, treba imati na umu nekoliko činjenica. Ponajprije, treba poslušati vlastito dijete i po mogućnosti uvažiti njegovu želju. Vrlo vjerojatno će njegov izbor biti onaj sport ili aktivnost u koju je već uključen prijatelj ili prijateljica iz grupe. U tom slučaju, to je svojevrstan način njihovog daljnjeg druženja, zajedničkog motoričkog usavršavanja, kvalitetne komunikacije i ispoljavanja ugodnih emocija.

Isto tako, izbor djeteta, ali i roditelja, može biti onaj sport u kojemu je dijete vidno uspješno. Upravo taj sport ili aktivnost je odličan izbor jer dijete dobiva pozitivnu informaciju o svojoj izvedbi i sposobnostima, a time stvara pozitivnu sliku o sebi i gradi samopouzdanje te samopoštovanje.

Naravno, treba uzeti u obzir nude li se posebni sportski programi integrirani u redovan program vrtića, koji se sportovi ili aktivnosti održavaju u dvorani vrtića od strane vanjskih suradnika nakon redovnog programa te kakva je ponuda sportskih aktivnosti u sredini u kojoj obitelj živi.

Nezaobilazan faktor su naravno financije i roditeljeva mogućnost te želja da se investira u tom smjeru. Na kraju ili na početku, tu je važan element i vrijeme. Potrebno je isplanirati dan u kojemu dijete treba dovesti u vrtić, stići na posao, a kasnije organizirati zajednički obrok i uskladiti odvođenje djeteta na aktivnost dva ili tri puta tjedno. Uz radni tjedan i obaveze koje se postavljaju pred roditelja, profesionalno i osobno, segment sporta svojevrsna je žrtva, no ujedno, uistinu, višestruka korist i velika radost u životu djeteta. Ono se tjelesno pravilno razvija, usavršava bitne motoričke i funkcionalne sposobnosti te razvija govor i povećava razinu informiranosti. Uz navedeno, dijete razvija kognitivne sposobnosti te pravovremeno i na najbolji način ispoljava i usmjerava emocionalne reakcije i ponašanja.

Treba imati na umu da se dijete uz sport uči organiziranju. Priprema potrebne stvari za trening, zna koji je dan u tjednu, uspostavlja higijenske navike, privikava se na čekanje u koloni tijekom igre, prihvaća na lijep način pobjedu i na pristojan način poraz. Ono uviđa da lakše uspijeva u ostvarivanju ciljeva kao sastavni dio jednoga tima. Dijete uz sport uči kako se ponašati nadalje u životu: strpljivo čeka u redu u osnovnoj školi, na pristojan način čestita boljemu u srednjoj školi, a jednoga dana, kao odrastao čovjek, shvati da je važan dio tima koji se zove – obitelj.

Roditelji, budimo podrška svojoj djeci, da žive zdravo, steknu kvalitetne navike redovitog vježbanja, da budu ustrajni pri izvršavanju svojih obveza… uz puno pričanja, aktivnog slušanja i osmijeha.

Na kraju – vježbajmo zajedno i budimo najbolji primjer svojoj djeci!

Đina Brlečić, mag.cin.

IMG-20160502-WA0002

Preneseno iz časopisa Dijete&Roditelj

logo

Share.

Leave A Reply

11 − three =