Superfood

0

Jeste li već čuli za superfood trend? Danas nas sve više u dućanima, na društvenim mrežama i blogovima bombardiraju hranom obilježenom superlativima i neobičnim namirnicama poput matche, spiruline i sličnih naziva na kojima se lome jezici i dižu obrve u čudu. Ma odakle to? Gdje nastaju ta čuda? I što to fali našoj hrani?

Svatko tko nema vremena malo proučiti koje to koristi točno nudi na primjer camu-camu olako će odmahnuti rukom i pomisliti da se tu ipak radi o jednoj velikoj prijevari. „Chia sjemenke jedu jogiji koji dube na glavi, nisam vam ja za to. Neću ja kao kokica kljucati neke sjemenke! Molim špeka, luka i kruha!“. No, da ste malo bolje istražili, shvatili biste da među superfood (ili superhranu po naški) spada i kelj kojeg se mnogi (ne)rado sjećaju iz djetinjstva kao variva nad kojim smo sjedili satima, a koji danas doživljava pravu revoluciju te ga se promatra kao spas od pržene i teške mesne hrane. Još jedan primjer je i rogač koji već stoljećima hrvatske bake koriste u kolačima za cijelu obitelj. Kakao nam je pak svima poznat kao sastojak različitih čokoladnih prerađevina koje doduše umanjuju njegovu prehrambenu vrijednost, no na nama je izbor kako ćemo ga konzumirati. Za taj bi sastojak čak i naši najmlađi rekli da je super!

Kako vrijeme prolazi pojam superfoods odnosno superhrana postaje sve nejasniji. Isprva su to bile ponovno otkrivene i vrlo specifične stare namirnice ili novootkrivene biljke i njihovi prirodni proizvodi odnosno stvari koje su većinom dolazile iz inozemstva. Danas se toj kategoriji pridružuju namirnice koje cijelo vrijeme koristimo, poput špinata ili jaja. Poanta je da to ipak nisu neke fantomske namirnice čiji spomen izaziva samo zbunjenost.

Pitanje koje se postavlja jest je li obilježje „superfood“ samo izmišljanje tople vode s namirnicama koje su nam oduvijek bile dostupne ili je zaista potrebno obratiti pažnju i početi uvrštavati polako (ali sigurno) i sve te novosti u svoju prehranu. Stav koji možemo i trebali bismo zauzeti jest da se tim superlativom zapravo u prvi plan smjestilo namirnice koje našem tijelu trebaju, no pale su pomalo u zaborav sa stalnom pojavom novih poslastica na gastro sceni. Ako odgovaramo na potrebu svoga tijela, zašto bismo se osjećali prevareni konceptom koji je pomogao privući našu pažnju i time omogućio da odgovorimo na tu neizrečenu potrebu?

Moja obitelj, na primjer, jedna je od onih klasičnih, barem što se prehrane tiče. Pečeno meso i krumpiri. Kupus salata. Rizi-bizi i pohana piletina. Tu i tamo koje varivo. Najdalje što bismo u eksperimentiranju otišli bilo bi s kineskom hranom i sojinim klicama pa bi se ta konzerva tu i tamo znala naći i u našoj kuhinji. Držimo se poznatih stvari. Provjereni recepti koje se više ni ne čita već se jednostavno kuha iz glave. Nema u tome ništa loše. Ljudi vole poznato, ugodno i sigurno. Što manja mogućnost pogreške, to bolje. A kad ti netko kuha doma, nećeš se sad ti nešto posebno zanimati za superfood. Sve dok ti ne budeš taj koji kupuje. A ja sam pak jedna od onih koje pilje u prepune police s proizvodima s upitnikom iznad glave. Sve izgleda primamljivo i zanimljivo kad si u dućanu. Divlje i uzbudljivo. “Wow, pa kaj je ovo?” Pa proučavaš 5 min neku vrećicu sjemenja u bio dućanu. “Ajme vidi ovo, neki namaz!” Pa čitaš sastojke. Pa vidiš cijenu. Pa vratiš na policu jer se ta pašteta pojede u tri zalogaja, a dođe k’o omanja pizza. Ili 12 jaja, kruh i malo narezaka. Ako me zaista nešto zainteresira, odvažim se i izdvojim koliko treba, ali me zato poslije uredno možete naći kako satima guglam i čitam o tome da to zaista i primijenim te izbjegnem novac bačen u vjetar. Tako se u mojoj kuhinji, na primjer, po novom uvijek može naći kokosovo ulje, bademovo (ili kokosovo) mlijeko, razne vrste orašastih plodova, bulgur i slično. Polako napredujem. I uz to jedem sve zdravije. A to bi nam svima trebao biti cilj.

Neda Batinić

Share.

Leave A Reply

three × one =