“Ova knjiga ima težinu i mudrost stare grčke tragedije” – Nick Romeo, The Boston Globe
Paul Kalanithi, mladi liječnik i uspješan neurokirurg koji je dovršavao specijalističko stažiranje, godinama se suočavao s lošim nalazima pacijenata i tumačio im dijagnoze. Kad je stigao njegov nalaz o smrtonosnoj bolesti i kad se suočio s krajem, istaknuo je jednu stvar:
„Nisam nikad ništa napisao.“
I tako je nastala ova knjiga.
Već duže razdoblje za ovu knjigu pljušte pohvale New York Timesa (čak 51 tjedan na listi bestselera), Washington Posta i NPR Booksa. Svi su složni u jednom: ovo je knjiga koju se ne smije zaobići! Nagrađena je nagradom Goodreads Choice Awards 2016 za najbolje memoare i autobiografiju. Knjiga je prodana u milijunskim nakladama, a brojni su čitatelji u ovom mladom čovjeku, koji je prerano izgubio borbu, pronašli – uzor i utočište.
Rečenica: “Žao mi je, ali ne znamo točno koliko Vam je još vremena preostalo.”, zasigurno je najteža rečenica za liječnike, obitelj i pacijenta. Za Paula Kalanithija značila je ostaviti životni trag u pismenom obliku i podijeliti svoje misli s ostatkom čovječanstva. Dvije godine nakon dijagnoze, Paul Kalanithi je preminuo u svojoj trideset i osmoj godini života. Posljednje dvije godine svog života borio se svim načinima protiv metastaza na plućima. Istovremeno, posljednje mjesece života iskoristio je za pisanje knjige o igri sudbine koja mu je dodijelila intenzivan tečaj o smrti i smislu života, koje su Paula okupirale od njegove rane mladosti.
Dah koji život znači je izuzetno potresna, emotivna, iskrena i nadahnjujuća knjiga koja u sebi nosi žurnost utrkivanja s vremenom, potrebe da se kaže mnogo toga važnog. Paul Kalanithi želio je ljudima pomoći shvatiti smrt i suočiti se s vlastitom smrtnošću. Knjiga je na određen način nedovršena jer je ubrzano pogoršanje Paulova stanja zaustavilo njezino pisanje, ali to je temeljna sastavnica njezine istine, stvarnosti s kojom je Paul bio suočen.
IZ STRANE KRITIKE:
“Dirljivi, duboki i inspirirajući memoari dr. Kalanithija su dokaz da nas upravo umirući najviše mogu naučiti o životu.“ – Atul Gawande, autor knjige „Prolaznost“
„Garantiram da je nemoguće nakon čitanja ove knjige ostati isti… dijelom zbog višestrane darovitosti autora, a dijelom zbog načina na koji prenosi ono što mu se dogodilo. U pitanju je strastveni rad i trud, očekivanje smrti i učenje o životu. Kao što je autor napisao svom prijatelju: Dovoljno je tragično samo i zamisliti takvu situaciju. I previše važno da bi se zaobišlo.“ – Janet Maslin, The New York Times
