Očekivanja

0

Očekivanja nas, ako ih imamo, iznevjere odmah u budućnosti, još dok niti ne znamo da postoje.

Očekivanja nas, ako ih njegujemo, ne odvedu u nepoznato, niti nam donesu išta spomena vrijedno.

Očekivanja nas, ako se s njima družimo iz straha ili neke druge neugode, zavedu pa se nađemo u magli bez jasne slike o tome kamo idemo.

Očekivanja, ako umislimo da su važna, postaju potkošulje koje nas samo naoko griju jer kad ih zatrebamo il’ su nam nedostupna ili njihovu cijenu plaćamo s gorkim okusom u ustima.

Očekivanja smo,  ako smo ih imali, prerasli i više nam ne trebaju.

Očekivanjama smo rekli zbogom, ako smo se s njima družili, onog trena kad smo počeli vrednovati sebe, svoje talente i sposobnosti, kad smo se posvetili onome što je važno, dok smo sve nebitno odbacili.

Očekivanja su postala prošlost, ako smo ih njegovali, onog dana kad smo si dali slobodu da duboko dišemo i da činimo neku sitnu ludost koja nas veseli.

Očekivanja su se otkačila sa špage, ako smo umislili da su važna, kad smo si počeli gledati u oči i prepoznavati ljepotu u našoj različitosti.

Autorica: Marijana Mrvoš – blog

Share.

Leave A Reply

one × 5 =