Nenad Saboci – Od hobija do biznisa

0

Tijekom svog radnog vijeka, Nenad Saboci iz Slavonskog Broda je radio kao tokar u metalskom gigantu “Đuri Đakoviću”, za vrijeme Domovinskog rata je radio u policiji, kasnije i vojsci u kojoj je proveo 12 godina. Uslijedila je mirovina u kojoj se osjećao zbunjeno i izgubljeno. Tražio je svoju svrhu i našao je u izradi drvenih igračaka, u kojoj danas uživa.

 

Kako ste došli na ideju da počnete proizvoditi drvene igračke?

Nenad: U mirovini sam bio potpuno zbunjen i izgubljen. Čovjek koji 20 godina ima odgovornost prema firmi, prema ljudima, odjednom je ostao bez ikakve odgovornosti… Spas sam tražio u  različitim poslovima. Istovremeno, oduvijek me privlačila neka duhovnost, nešto dublje od materijalnog okruženja i došao sam do svog učitelja Reikija kojem sam rekao da se moram nečim baviti, lutam u svačemu, tražim svoju svrhu. Učitelj mi je samo kratko odgovorio: „Drvo“.

Tada mi se upalila lampica i sjetio sam se da sam oduvijek imao drvo u ruci, vjerojatno od rođenja. Kao dječak nisam imao igračke, moje igračke su bile drva tzv. „paprikaš“ koji bi mama kupila za ogrjev. Tu je bilo svakakvih oblika koje sam pokušavao sastaviti i nešto napraviti. Druga djeca su uvijek dolazila do mene vidjeti što sam novo napravio, uvijek sam imao najbolje kamione, lukove, praćke… tako da je ovo danas zapravo nastavak onoga što sam radio kao dijete.

Koliko ste na početku znali o obradi drva i što ste sve izrađivali?

Nenad: Kad sam počeo nešto prčkati s drvom u mirovini, imao sam samo volju, na tržnici sam skupljao drvene gajbe od povrća i nožićem ih rezao i pravio male avione, dvokrilce, veličine dlana. Mojoj djeci (imamo ih troje) to se je sviđalo te su ih čak nosili i za poklone, na rođendane…

Nisam znao ništa o obradi drva pa sam posjećivao ljude koji su znali više, gledao i učio se… Kako su kompjuteri ulazili u naše domove, tako sam počeo gledati na You Tube kanalu kako se radi s drvom, pa mi je i to bio nastavni materijal. S vremenom sam naučio dosta toga, pravio sve bolje proizvode, nabavio potrebne strojeve. Otvorili smo domaću radinost kako bi svoje proizvode prodavali legalno. S proizvodima sam svaštario, sve dok nisam uvidio da se igračke najbolje prodaju, tako da već 5-6 godina radimo samo igračke, iako ponekad nađem vremena napraviti nešto za svoju dušu poput drvenih zdjela, kuhinjskih dasaka, polica, kutija…

Drvene igračke koje izrađujete su ekološke, tople, zaobljene, čvrste, bez štetnih premaza. Za igračke dajete doživotnu garanciju. Vjerujem da se djeca vrlo rado igraju s tim igračkama. Prepoznaju li roditelji prednosti igračaka napravljenih od prirodnih materijala?

Nenad: Ljudi prepoznaju vrijednost igračaka napravljenih od ovog prirodnog materijala. Na žalost, plastika, koja može biti štetna za zdravlje, dosta se primjenjuje u izradi igračaka, što ljudi zaboravljaju. Često gledaju samo cijenu, ali niža cijena najčešće znači i nižu kvalitetu, a plastične igračke često sadrže i štetne elemente. Najstarija igračka ikad pronađena je jedan konjić iz doba starih Egipćana, naravno, bio je izrađen od drva.

Koje vrste drva koristite u izradi igračaka?

Nenad: S vremenom sam upoznao i tehnologiju samog drva pa znam za što je dobra pojedina vrsta, kakva mu je boja, kako miriše… Najviše koristim jednu vrstu crnogorice, kod nas to drvo zovu borovac, lagan je i dovoljno čvrst  za igračke. Malo je teži od stiropora što je vrlo bitno, obzirom da se može desiti da djeca bace kocku drugima na glavu, tako da igračka neće nikoga ozlijediti. Ovo drvo je bijele boje pa ponekad ubacujem dijelove oraha da dobijem neki kontrast u bojama. Djelomično obojimo igračke bojama koje imaju certifikat, iako su nam najdraže igračke bez boje i premaza…

Pomaže li Vam netko u izradi igračaka?

Nenad: U poslu mi pomaže supruga, a i djeca, kako već tko ima vremena. Sin je najmlađi, tijekom školskih praznika radi u radionici i zaradi lijep džeparac radeći poslove koji su mu primjereni, a usput se uči radu s alatima i uči se stvarati. Djevojke nam pomognu oko bojenja. Pomaže i zet kad stigne od redovnog posla. U našoj kući su 4 generacije i svi rado pomažu, svatko u dijelu koji mu je najprimjereniji. U zadnje vrijeme razmišljam o otvaranju obrta i zapošljavanju osobe koja bi nam pomogla.

Koliko traje Vaš radni dan i koliko igračaka možete proizvesti u jednom danu?

Nenad: Cijeli dan nam je radni dan, a dogodi se da tijekom turističke sezone radim i nedjeljom. Naše proizvode su prepoznali ljudi koji prodaju suvenire na obali. Njima je bitan svaki dan u kratkoj sezoni, tako da moram poštivati njihove rokove i u skladu s time određivati i koliko moramo raditi. Odmaramo se od Božića do Nove godine i tijekom siječnja. Ostatak godine smo zauzeti. Dogodi se da  ljudi čekaju svoju narudžbu i mjesec dana. Igračke se ne mogu izliti u neki kalup i štancati, svaki dio sami izrađujemo, tako da nam je slaba točka sporost koju ćemo nadrasti tek zapošljavanjem nove osobe. U jednom danu (nama je radni dan od 9 – 21) uspijemo napraviti 2-3 igračke.

Unatoč čekanju, ljudi rado kupuju naše igračke, a nije im teško čekati ni tjednima da ih dobiju. Na igračke pirografom ispisujemo ime „slavodobitnika“, ljudi to vole. Za igračke dajemo doživotnu garanciju, besplatan popravak igračke koja se ošteti dok sam živ. Time nastojimo odvratiti ljude od konzumerizma („kupi-baci“). Mali broj ljudi nam se požali na igračke i koristi ovu mogućnost, što potvrđuje da su kvalitetne. Cilj nam je stvarati igračke za više generacija. Obzirom da se s vremenom zaprljaju, dovoljno ih je malo prebrusiti finim brusnim papirom da budu čiste i nove… Svojim odnosom prema igračkama, djeca jasno roditeljima poručuju kakav problem imaju u odgoju. Prema svemu u svojoj okolini, ljudi se trebaju ponašati s poštivanjem, nježnošću i blagošću. Današnja djeca su izložena različitim neprikladnim, agresivni sadržajima na malim tv ekranima, u kompjutorskim igricama što se manifestira u njihovom odnosu prema okolini, prema roditeljima.

igraonicaKada izlažete na sajmovima za mališane postavite i igraonicu. Koja igračka je djeci najdraža?

Nenad: Na sajmovima obično nađemo i prostor za igraonicu s našim igračkama kako bi ih djeca isprobala. Plastične igračke su toliko raširene da neka djeca nisu nikada držala u ruci drvenu igračku. Dečki najviše vole mehanizaciju, djevojčice kućice, mada nema pravila.

 

 

Može li se živjeti od izrade drvenih igračaka?

Nenad: Da, od izrade drvenih igračaka se može živjeti, ali se mora i naporno raditi. Danas bi svi radili par dana, a onda bi rado bili slobodni par tjedana. Uspješno poslovanje i imidž se ne mogu stvoriti za tjedan dana, potrebno je „tjedan godina“. Dobrim dijelom se ja pokrivam mirovinom, ali zarada polako postaje veća od mirovine. Bez ovoga se ne bi moglo, obzirom na kredit u švicarcu i ostalim obvezama. Prošle godine smo od igračaka zarađivali prosječno 5 tisuća kn mjesečno. Znači, može se živjeti od igračaka, ali je potrebno vrijeme da se stvari razviju, kako sama izrada, tako i načini prodaje.  

Na kraju nam recite što je za Vas obilje?

Nenad: Okruženi smo obiljem, svega ima u izobilju, samo nas od malena uče da svega nedostaje i da se za  sve moramo izboriti, što je šema zbog koje se ljudi pate… Sve je energija, samo je treba transformirati. Svatko od nas ima više talenata od rođenja, samo ih trebamo realizirati u službi ljudima i okolišu i živjet ćemo u obilju. U obilju, u smislu da nam ništa ne fali, a ne u smislu sedam  bmw-a u garažama. Meni je Reiki pomogao da živim u obilju, a to je pravo po rođenju za svakog čovjeka. U našoj kući, mi smo sami obilje, u  široj obitelji ćemo uskoro  imati još  novopridošlih pa nas i sama ta pomisao  blagoslivlja osjećajem obilja, što i Vama želim.

Pripremila: Marijana Glavaš

Share.

Leave A Reply