Moja (ne)obična priča 1

0

Zovem se Vera. Rođena sam u malom mjestu, prepunom livada, divnog cvijeća, nepreglednih šuma i teških ljudskih sudbina.

Već u djetinjstvu, živeći sama s majkom, upoznala sam što znači boriti se za koricu kruha, dok je majka udovica bila često meta različitih tračeva, ali i susreta s muškarcima koji su par stotina metara dalje imali svoje obitelji i život. Ponekad bi u sitne noćne sate, u povratku iz lokalne kavane dolazili mojoj mami kroz prozor. Kao djevojčica, nadala sam se da nam se uselio neki novi tata, naš zaštitnik, ali bi sa zorom njihovo prisustvo nestalo u tragovima stopala u cvijetnjaku ispred njenog prozora. Govorilo se svašta, a loš glas pratio je i mene. Odrastala sam sramežljivo, gledajući sramotu koja se nadvila nad našu kuću, a istovremeno i sirotinju kojom smo bili okupani 365 dana u godini.

Družila bih se s leptirima, gledala ptice u krošnjama, provodila vrijeme ležeći na livadama. Mama je bila opterećena obradom vrta, često je išla pomagati sumještanima oko banalnih poslova kako bi me prehranila. Bilo joj je teško, kao i meni. Bila je žena grubih ruku i toplih plavih očiju. S vremenom, kosa joj je postala neukrotiva, pomalo neuredna, a izraz lica pun neke duboke tuge. Ja sam odrastala promatrajući ljude, bez  prilike da s njima puno razgovaram. Susjedima nije bilo drago da se igram s njihovom djecom, bila sam „tkoznačije kopile“. Ipak, osjećala sam ljude na poseban način.

Osjećala sam ono što oni ne kažu, što ne mogu izreći, vidjela sam oblak njihovih emocija kad god bi mi se netko približio. Voljela sam gledati one koji su imali toplinu, osjećaj ljubavi i dobrote. Stala bih i mogla sam ih gledati dugooo sve dok me ne bi uočili. One s tamnim oblakom bijesa, ljutnje ili zlih namjera sam izbjegavala već izdaleka. Tako sam se naučila štititi od loših ljudi i tako sam izbjegavala one koji su počeli uočavati da i ja već polako postajem žena. Mislili su da ću krenuti putem kojim je morala krenuti moja majka. Međutim, ja sam znala da me čeka neka nova stvarnost. Dopustite da vam ispričam svoju priču… Pisat ću u nastavcima jer je ovo i za mene ljekovit put. Nadam se da će biti i za nekoga od vas. Svi možemo okrenuti svoj život i živjeti svoje snove. Ja sam uspjela, možete i vi…

Vera V.

Share.

Leave A Reply

four × four =