„Lako je tebi“ i ego

0

 

Autor: Miroslav Skender
Trener osobnog razvoja 

 

Već sam pisao o „lako je tebi“. Danas pišem iz malo drugačijeg kuta. Slušao sam video motivacijske govornice koja govori upravo o „Lako je tebi“. U tom videu spominje teške okolnosti koje je imala osobno i koje je imala njoj poznata osoba. Te je Jako iznenađena kako je netko jednoj od njih uputio zabranjenu frazu „lako je tebi“. To ju je iznenadilo do krajnjih granica, povrijedilo. Imala je potrebu objasniti dotičnoj osobi i svima takvima kako im nije kriva što si oni nalaze izgovore i što ne žele napredovati jer je to teško. One su uspjele, nitko nema pravo reći im „lako je tebi“ jer im nije bilo lako.

Ako se možeš uvrijediti na to što netko ne poznaje dubine i težine tvoga puta, onda te rane još nisi otpustio. Možeš li tada naučiti druge da otpuste svoje rane? Ako se možeš uvrijediti što to govore ljudi o čijem putu ne znaš ništa, tada si možda malo i bešćutan. Kako možeš voditi nekoga čiji put smatraš nedostojnim jer su po tvom mišljenju nedovoljno patili na njemu?  Jer ono što se tebi događa je jedino teško na svijetu. Ako je sve što im imaš reći kao odgovor na to „vi samo tražite izgovore“, onda možda i nisi takav motivator kakav želiš biti.

Sve ono što smatramo teškim u našem životu su lekcije koje nas mijenjaju. Neke na jedan način, neke na drugi. Svatko od nas ima vlastiti način na koji odgovara na izazove u životu, na teške situacije i stanja. Znam puno ljudi kojima su teške okolnosti pomogle da izrastu, kao što je i dotična motivacijska govornica. No, znam ljude koje su pregazile stvari koje se meni čine banalnima i laganima. Njima očito nisu bile. Jer pogodi što? Nemamo svi isti nivo sposobnosti, nemamo svi isti nivo moći, volje, sposobnost učenja i napredovanja. Možda nekima od nas destruktivna uvjerenja ne daju da krenemo naprijed u određenom dijelu života. Možda se borimo s nečim što i nije veliko no ne znamo kako to savladati. Ponekad je i lakše imati vidljivog i „stvarnog“ neprijatelja ili problem nego onoga nevidljivoga u kojega ne možemo uprijeti prstom, a svaki dan nam crpi energiju. Znaš da je tu, nitko ga ne osjeti osim tebe. Samo je tebi stvaran. Samo za tebe postoji. A čak ga ni ti ne možeš vidjeti. A bode te. Uvijek je negdje iza tebe i smeta. Uzima ti energiju. Svaki dan si sve slabiji, a ne možeš ništa učiniti. Vjerujem da bi i meni bilo lako ovo previdjeti da nisam i sam bio u sličnoj situaciji. Doživio sam to i uspio isplivati. Uz puno truda. Učenja, rada… no uspio sam. I kao što sam već pisao u tekstu „lako je tebi“, sada mi je lako. I kad god mi netko kaže „lako je tebi“ kažem istina. Lako mi je. Jer to je jedino bitno. I ja kao i motivacijska govornica iz priče radim na tome da živim ovdje i sada. Ovdje i sada ne postoji sve ono što sam prošao. Ne postoji bol vezana za to. Samim tim, nitko me ne može uvrijediti ako negira taj dio mog života. Ili ako ga nije svjestan. Osobno, sada sam i ovdje. I zahvaljujem svemu onome što je bilo jer me je dovelo ovdje gdje jesam. I veselim se svakome tko mi kaže „lako je tebi“ jer se iskreno nadam da će i sam učiniti nešto da dođe do toga „lako je tebi“ u svom životu. Ljude se potiče primjerom, ne omalovažavanjem njihove priče jer je naša teža i bolnija. Jedna od prvih lekcija na coaching akademiji koju sam pohađao bila je razumijevanje (priznavanje) klijentovog problema i situacije. Bez toga mu ne mogu pomoći. Iako ne radim s problemima, potrebno je priznati njihovo postojanje.

Neki će ovo shvatiti kao napad na nju. Možda će se i ona naći povrijeđenog ega zbog ovog teksta. No, nije napad nego korištenje savršenog primjera kako bih pokazao da je moguće bolje. Iz ovoga mogu naučiti samo oni koji će svoj ego staviti iza želje za napredovanjem. Spadaš li u ovu skupinu ili je ego još uvijek najvažniji u tvom životu?

Foto: Pixabay

Share.

Leave A Reply

12 − eleven =