Browsing: NEVENA SKOČIĆ

Nevena SkočićNevena Skočić

U KOLUMNI NA PORTALU SUVREMENA ŽENA

Rođena 1976. u Zagrebu, po ocu Bosanka po majci Zagrepčanka, s ponosom gura pod nos svoj genetski koktel. Najstarija od troje djece, uvijek je bila ta koja je imala najduži jezik i glumila advokata svima, pa čak i onda kad nije trebalo. Završivši Jezičnu gimnaziju, ubrzo se zaposlila u nacionalnom sportskom savezu koji se bavi organizacijom auto i karting natjecanja na teritoriju RH, gdje i danas radi.

Žena, majka, prijateljica i supruga – to su uloge koje najčešće i najradije igra. Svojom empatijom prema ljudima i životinjama nerijetko sudjeluje u volonterskim akcijama za pomoć.

Majka je dvanaestogodišnjaka, koji kao ni ona nije ljubitelj riječi „morati“ ili „trebalo bi“, pa zajedno nerijetko provode vrijeme u raspravama o životnim temama koje i odrasli zaobilaze. Društvena, nasmijana i do bola sarkastična, ljubiteljica je dvosmislenih rečenica i općenito takvog načina komunikacije. Smatra da tako drži svoj um svježim pa se često tako i obraća.

Nedavno je objavila svoj prvijenac, roman „Što ne znaš, ne boli“ koji se bavi velikim temama u životu žena 21. stoljeća. Zbog dobrog odaziva publike, a i neopisive potrebe za pisanjem, Nevena piše nastavak romana, i kolumnu na našoj stranici.

Oduvijek je voljela povratnu informaciju pa se veseli svakom vašem komentaru i reakciji.

 

 

Ovo moram podijeliti s vama jer je vrlo vjerojatno da neću više tako često imati priliku dobiti inspiraciju na ovaj način. Jutro, prije posla. Kava u lokalnom kafiću. Sjedimo za šankom frend i ja i komentiramo s Ivom situacije… baš sam fino pretvorila riječ „trač“ u ovu formulaciju. Uglavnom, ulazi on. Prijatelj Tomo. Sjeda na svoju stolicu za šankom, skida jaknu, uzima novine da riješi križaljku kao i svako…

Nakon ove kolumne, likovat će dečki, ali ja više jednostavno ne mogu šutjeti. Dakle, unatoč činjenici da se više od 20 godina družim s vozačicama i vozačima koji nastupaju na sustavim automobilističkim natjecanjima, ja i dalje nemam dovoljno materijala da mogu reći da su žene dobri vozači. Ajmo priča Slinavo jesenje jutro. Srijeda. Dani ni vrit ni mimo. Iako je prepolovljen radni tjedan, ja se i dalje vučem kao…

Od kad sam počela primjećivati osobe suprotnog spola (umjesto da napišem dečki zvečki, kako sam ih onda zvala), nikad mi za oko nisu zapinjali namirisani, uredno podšišani, glasni dečki koji su bili u centru pažnje. Okice su uvijek bježale na one tihe, raščupane i tajnovite, koji su se smijali samo krajičkom usana. Zašto? Pa zato što sam glasna bila ja. Uvijek! I nisam voljela da me se nadglasa. No,…

Budući da svi znamo da medvjedi spavaju zimski san, sa sigurnošću možemo utvrditi da ja nisam medvjedica, bez obzira na činjenicu što se neki baš ne bi složili s tom konstatacijom. Ja sam neka druga vrsta životinjice, obzirom da sam prespavala ljeto i probudila se s prvom maglom, mrazom i smrznutim nogama, jer nisam obula čarapice prije spavanja. Dakle, ja sam prodisala. Napokon! Dok se magla spušta, moje oči…

Za vas koji ne znate, ja sam veliki obožavatelj lika i djela kanadskog pjevača MB, kojega zovu i novim Sinatrom. I naravno da sam kao okorjeli ljubitelj lajkala njegove službene stranice na društvenim mrežama, koje okupljaju preko nekoliko miliona pratitelja. Dobro zapamtite broj pratitelja…preko nekoliko miliona. Uglavnom, nakon njegovog koncerta u Zagrebu, puknula me inspiracija i povukla sam se s društvenih mreža kako bih se mogla u privatno vrijeme…

Iako svi znamo da ova uzrečica zapravo kaže kako je žena bez grudi kao selo bez crkve, ali ovaj put je tema osmijeh, a ne grudi. Iako ako bih krenula s temom grudi i žena koji ne nose grudnjake, a morale bi zbog veličine, prošla bi vas volja za čitanjem. A budući da sam ja tu da vas malo nasmijem i moguće ostavim vam upitnik iznad glave, hajmo mi…

Natpis je to koji stoji na ulazu u jedan mali kvartovski kozmetički salon u Dugavama. A zašto to piše? E pa sad ću ja vama to pokušati slikovito opisati. Dakle, godišnji odmor je i vrijeme za malo titranja samoj sebi. Draga prijateljica, koja je vlasnica predmetnog salona, već mjesecima mi se prijeti javnim objavama mojih celulitnih bataka na društvenim mrežama ako ne dovučem svoje kraljevsko du.e u njezin salon…

Ja uopće ne razumijem tko je zdravog razuma uopće dao ovakav naziv toj ljetnoj stanci od redovnog posla jer jako dobro znamo da mi na Balkanu ne odmaramo po ljeti. Da, mi smo na Balkanu, nemojte mi vrtiti očima. Zabolit’ će vas glava. Dobro, malo se šalim, ali možda i ne. Kad sam bila mlada podstanarka, imala sam gazdaricu koja me naučila da kuću pospremim u petak poslije podne…

Ima nas, vas, ih… jel’ tako? Svi si mi dajemo za pravo da budemo kritičari u nekim trenucima. Nije važno ni o čemu je riječ. Može to biti jednostavno kao kava. Ili recimo, nečija vožnja ili nečiji način oblačenja. Zvuči poznato, jel’ da? Evo recimo moje priče. Ivina kava Svako jutro pijem kavu u istom lokalu i izuzetno sam sretna kad vidim da radi Iva. Vesela i nasmijana…

Dakle, kako sam opisala u prvom dijelu ove kolumne Kamen, krš i svašta nešto, krenuli smo iz Zagreba, preko Rastoka i Like najstarijom cestom preko Velebita. Susreli smo zmajeve i vile, no dobro nismo, ali kao da jesmo, i uživali u ljepotama koje nije lako riječima opisati. Spustivši se od Tulovih greda vijugavom cestom, mogu zadovoljno reći da nismo susreli niti jednu Kraljicu krša, ali ni Crnu kraljicu. Ispred…

1 2 3 4