Browsing: NEVENA SKOČIĆ

Nevena SkočićNevena Skočić

U KOLUMNI NA PORTALU SUVREMENA ŽENA

Rođena 1976. u Zagrebu, po ocu Bosanka po majci Zagrepčanka, s ponosom gura pod nos svoj genetski koktel. Najstarija od troje djece, uvijek je bila ta koja je imala najduži jezik i glumila advokata svima, pa čak i onda kad nije trebalo. Završivši Jezičnu gimnaziju, ubrzo se zaposlila u nacionalnom sportskom savezu koji se bavi organizacijom auto i karting natjecanja na teritoriju RH, gdje i danas radi.

Žena, majka, prijateljica i supruga – to su uloge koje najčešće i najradije igra. Svojom empatijom prema ljudima i životinjama nerijetko sudjeluje u volonterskim akcijama za pomoć.

Majka je četrnaestogodišnjaka, koji kao ni ona nije ljubitelj riječi „morati“ ili „trebalo bi“, pa zajedno nerijetko provode vrijeme u raspravama o životnim temama koje i odrasli zaobilaze. Društvena, nasmijana i do bola sarkastična, ljubiteljica je dvosmislenih rečenica i općenito takvog načina komunikacije. Smatra da tako drži svoj um svježim pa se često tako i obraća.

Nedavno je objavila svoj prvijenac, roman „Što ne znaš, ne boli“ koji se bavi velikim temama u životu žena 21. stoljeća. Zbog dobrog odaziva publike, a i neopisive potrebe za pisanjem, Nevena piše nastavak romana, i kolumnu na našoj stranici.

Oduvijek je voljela povratnu informaciju pa se veseli svakom vašem komentaru i reakciji.

 

Sjećate se njega? Otmjeni odvjetnik iz Bridget Jones’s Diary… Onaj kreten što je u prvom dijelu, nakon niza Bridgetinih gafova, izrekao rečenicu koja je sjebala ne jednu, nego barem 2 generacije žena: „Sviđaš mi se baš takva kakva jesi“, „Just the way you are!“ Jebi se Mr. Darcy! – kažem ja. Mnoge su veze nakon toga pukle jer su žene sumanuto krenule u potragu za svojim Mr. Darcyjem. Ali…

Koliko puta ste čuli ovu rečenicu? Ili ona još bolja: E da sam znao, mogao sam ti to riješiti! Na žalost i sama sam ju često izgovarala, ali i čula. Te riječi obično izgovaramo ili čujemo kad je problem riješen. Unazad nekog vremena, shvatila sam zašto mi žene zapravo vladamo svijetom. Ajde, ne čudite se i ne zgražajte se, to je tako i točka. Svemu je zaslužna naša labrnja…

To je riječ koju je moj pokojni otac prečesto koristio, a sad znam i zašto. Stvarno je nužno na kraju svakog razdoblja napraviti rezime svega. I to ne samo na kraju godine, kako mi to običavamo činiti, nego i puno češće. Da češće rezimiramo, vjerojatno ne bi lutali i nadali se stvarima koje se neće dogoditi. Čitam portale i društvene mreže na dnevnoj bazi. S njih uobičajeno u ovo…

Ove godine, božićno ludilo počelo je u kolovozu. Mislite da vas zezam? E pa ne! Ja, kao opaka ljubiteljica zime, Božića, lampica, kuhana čokolade i sličnih sinonima vezanih uz taj dio godine, ostala sam neugodno zatečena kad sam ulaskom u jedan trgovački lanac nabasala na Djeda Božićnjaka i ekipu koja mi se već tada smješkala i mamila me da ih usvojim i odnesem doma. Nisam. Nisam zato što sam…

Jeste ju dočekale? Napokon! Nismo svi isti… Ovo je fraza koja mojim prijateljicama ide strašno na živce. Uglavnom zato što je često koristim i zato što je istinita. Toliko su mi se puta zaprijetile da će mi napraviti majicu s tim natpisom, ali ja i dalje nosim onu s natpisom: „Sva sam si nekak’ u PM, ali sa šljokicama“. I da ih ovim putem izazovem, JAVNO obećavam da ću tu majicu,…

Jutro nikakvo. Jedva izvlačim kraljevsku guzicu iz kreveta nakon još jedne poluprospavane noći. Na putu do kupaone se popikavam na loptice koje moja stara njuška ostavlja na mojoj ruti kretanja u nadi da će me razbuditi, ali uzalud. U kupaoni u ogledalu srećem jednu raščupanu i natečenu spodobu koja mi izgleda poznato. Nakon što sam polužmirećki uspjela otvoriti pipu u umivaoniku, pošprica me po pidžami smeđa hrđava voda koja…

Koliko puta ste čuli ovu rečenicu? Ili ima ona još bolja: Ma to je samo dva klika mišem i gotovo! Vjerujem da ste u svom životu puno puta čuli ovu rečenicu, ali se nadam da niste bili tako tašti pa da ste ju i izrekli. Ja moram priznati da nisam imala prilike tako nešto reći jer nisam bila na šefovskim pozicijama, ali sam je se naslušala jako često. I…

Ponos, da vidimo što o tome kaže Wikipedija: Ponos je emocija ili osjećaj velikoga zadovoljstva samim sobom, te poštovanje samog sebe u “cjelini”. Proizlazi iz (subjektivne) spoznaje, da se učinilo ili sudjelovalo u nečem posebnom ili pohvalnom. Poput nevolje, gađenja, straha, tuge, iznenađenja i zadovoljstva, ponos spada u osnovne emocije koje su prirođene i ne nastaju kroz odgoj. Dakle, ukratko – sjebani smo prirodno. Nema pomoći. Ili možda ima? Ajmo…

Ovu kolumnu sam htjela posvetiti nadimcima, međutim prvo vam moram ispričati što mi se danas dogodilo. Šetala sam s kolegicom za vrijeme pauze prema dućanu i ona mi je vrlo žustro opisivala vikend koji je provela sa svojim dečkom. Veselila sam se tom razgovoru i upijala sam svaku njezinu riječ jer već duže vremena čekam da ta veza počne biti „fizička“, ako me kužite. I napokon jest. Hvala nebesima,…

Poznajete li takvu ili ste možda baš Vi ona, možda shvatite nakon što pročitate moj kut gledanja. Wikipedija kaže da je Mazohizam – psihička poremećenost koja rezultira sklonosti osjećanja zadovoljstva prilikom izloženosti fizičkoj boli ili poniženju. Ok, nije baš lijepo opisano, a bome ni taktično, ali kužimo što je to. Dakle, to su osobe koje vole kad ih boli. Fizički ili emotivno. Još se niste prepoznale? Aj dobro… nisam…