Browsing: NEVENA SKOČIĆ

Nevena SkočićNevena Skočić

U KOLUMNI NA PORTALU SUVREMENA ŽENA

Rođena 1976. u Zagrebu, po ocu Bosanka po majci Zagrepčanka, s ponosom gura pod nos svoj genetski koktel. Najstarija od troje djece, uvijek je bila ta koja je imala najduži jezik i glumila advokata svima, pa čak i onda kad nije trebalo. Završivši Jezičnu gimnaziju, ubrzo se zaposlila u nacionalnom sportskom savezu koji se bavi organizacijom auto i karting natjecanja na teritoriju RH, gdje i danas radi.

Žena, majka, prijateljica i supruga – to su uloge koje najčešće i najradije igra. Svojom empatijom prema ljudima i životinjama nerijetko sudjeluje u volonterskim akcijama za pomoć.

Majka je četrnaestogodišnjaka, koji kao ni ona nije ljubitelj riječi „morati“ ili „trebalo bi“, pa zajedno nerijetko provode vrijeme u raspravama o životnim temama koje i odrasli zaobilaze. Društvena, nasmijana i do bola sarkastična, ljubiteljica je dvosmislenih rečenica i općenito takvog načina komunikacije. Smatra da tako drži svoj um svježim pa se često tako i obraća.

Nedavno je objavila svoj prvijenac, roman „Što ne znaš, ne boli“ koji se bavi velikim temama u životu žena 21. stoljeća. Zbog dobrog odaziva publike, a i neopisive potrebe za pisanjem, Nevena piše nastavak romana, i kolumnu na našoj stranici.

Oduvijek je voljela povratnu informaciju pa se veseli svakom vašem komentaru i reakciji.

 

Ja uopće ne razumijem tko je zdravog razuma uopće dao ovakav naziv toj ljetnoj stanci od redovnog posla jer jako dobro znamo da mi na Balkanu ne odmaramo po ljeti. Da, mi smo na Balkanu, nemojte mi vrtiti očima. Zabolit’ će vas glava. Dobro, malo se šalim, ali možda i ne. Kad sam bila mlada podstanarka, imala sam gazdaricu koja me naučila da kuću pospremim u petak poslije podne…

Ima nas, vas, ih… jel’ tako? Svi si mi dajemo za pravo da budemo kritičari u nekim trenucima. Nije važno ni o čemu je riječ. Može to biti jednostavno kao kava. Ili recimo, nečija vožnja ili nečiji način oblačenja. Zvuči poznato, jel’ da? Evo recimo moje priče. Ivina kava Svako jutro pijem kavu u istom lokalu i izuzetno sam sretna kad vidim da radi Iva. Vesela i nasmijana…

Dakle, kako sam opisala u prvom dijelu ove kolumne Kamen, krš i svašta nešto, krenuli smo iz Zagreba, preko Rastoka i Like najstarijom cestom preko Velebita. Susreli smo zmajeve i vile, no dobro nismo, ali kao da jesmo, i uživali u ljepotama koje nije lako riječima opisati. Spustivši se od Tulovih greda vijugavom cestom, mogu zadovoljno reći da nismo susreli niti jednu Kraljicu krša, ali ni Crnu kraljicu. Ispred…

Već godinama putujem Hrvatskom po raznoraznim auto i karting natjecanjima. Međutim, uvijek sam zbog istog razloga izbjegavala Skradin. Unatoč činjenici da se u Skradinu nalazi jedna od najljepših brdskih staza u regiji, nisam bila tamo da se i sama u to uvjerim, obzirom da je to utrka koju moj suprug obožava i skoro svake godine baš tamo s ekipom provede nezaboravan vikend. I ‘ko sam sad ja da…

Jeee, jučer mi je bio rođendan. 43! Kako bi rekao moj kolega „Lepa leta si doživela“! I jesam, ali najbolje tek dolazi. No, nisam se ja baš uvijek ovako radovala svom rođendanu. Budući da sam generacijski dio one ekipe rođene prije rata, a Praznik rada je tada bio puno veća fora nego li danas, nikog od mojih prijatelja nije bilo da proslavi rođendan sa mnom. Škole i vrtići nisu radili,…

E pa nisu naši stari bili tako ludi kad su izmislili ovu danas podcijenjenu uzrečicu. Ne jednom, u životu sam se našla u situaciji da odradim nekome nešto preko reda, ili čisto iz svoje dobrote (čitaj: gluposti, kretenizma). Ali, prvi sljedeći put kad to nisam napravila jer nisam bila u mogućnosti ili je bilo previše očiju koje su me gledale, ispala sam drapačoza koja je nesposobna i niš ne…

Sad vi čitajući ovaj naslov sigurno mislite da sam poludjela, ali ubrzo ćete si morati priznati da je i u vašoj glavi slična situacija. Napisala sam da sam ostarila, a ne da sam stara. To je bitna razlika. Da sam stara, odustala bi od svega, naslonila bi se u naslon i čitala djeci priče. Dan bi mi bio ispunjen žaljenjima za stvarima koje nisam učinila – a mogla sam,…

Nedavno sam u šetnji u izlogu jedne lokalne knjižare vidjela knjigu istoimenog naziva kao i ova kolumna, uz napomenu da je knjiga proglašena “best sellerom”. Super. Nisam ju kupila jer naravno da imam svoju teoriju na tu temu. Dakle, kažu da je to pravilo „jednostavna i moćna metoda s pomoću koje ćete prestati s odgađanjem, pokrenuti se i promijeniti svoj život“. Ljudi u mojoj okolini tu metodu uglavnom koriste…

Sjećate se njega? Otmjeni odvjetnik iz Bridget Jones’s Diary… Onaj kreten što je u prvom dijelu, nakon niza Bridgetinih gafova, izrekao rečenicu koja je sjebala ne jednu, nego barem 2 generacije žena: „Sviđaš mi se baš takva kakva jesi“, „Just the way you are!“ Jebi se Mr. Darcy! – kažem ja. Mnoge su veze nakon toga pukle jer su žene sumanuto krenule u potragu za svojim Mr. Darcyjem. Ali…

Koliko puta ste čuli ovu rečenicu? Ili ona još bolja: E da sam znao, mogao sam ti to riješiti! Na žalost i sama sam ju često izgovarala, ali i čula. Te riječi obično izgovaramo ili čujemo kad je problem riješen. Unazad nekog vremena, shvatila sam zašto mi žene zapravo vladamo svijetom. Ajde, ne čudite se i ne zgražajte se, to je tako i točka. Svemu je zaslužna naša labrnja…